I upravo taj, stari, dobri graničar oživio je u liku dodgeballa, sporta koji polako zauzima sve značajniju poziciju na globalnoj sportskoj karti. Njegova primitivna verzija nastala je još prije nekoliko stoljeća među afričkim plemenima, no kolijevka dodgeballa kakvog danas poznamo je Engleska. Ipak, tek u SAD-u, i to nakon premijere filma „Dodgeball: A true underdog story“ 2004. godine, sport je doživio ekspanziju koja traje do danas. Svjetska dodgeball federacija postoji od 2012. godine te broji 60-ak članica s oko 70 milijuna igrača. Kod nas se ta američka verzija graničara igra posljednje tri godine.
Šest igrača igra s pet lopti
Kako to izgleda u praksi, demonstrirali su na nedavno održanom Sport Festu u Poreču članovi zagrebačkih dodgeball klubova.
– Svaka ekipa ima po šest igrača, a za razliku od graničara, igra se s čak pet lopti istovremeno. Igra se odvija kroz setove, a svaki od njih završava eliminacijom svih igrača protivničke momčadi. Ako u roku od tri minute niti jedna od ekipa ne bude potpuno eliminirana, set osvaja ona koja ostane s više igrača u polju. U dodgeballu nema niti igrača na crti, tzv. graničara kao u našoj verziji, dok igrači koji budu pogođeni više ne sudjeluju u igri. Ipak, postoji iznimka, jer ukoliko uhvatite loptu, protivnik koji vas je s njom gađao mora iz igre, a vaša ekipa u tom trenutku može vratiti jednog svog igrača, detaljno je pravila tog mladog sporta objasnio tajnik Hrvatskog dodgeball saveza Matej Kolar.
„Sjeme“ dodgeballa u Hrvatskoj najbolje je “niknulo“ u Zagrebu gdje postoje dva kluba te Osijeku i Petrinji.
– Želimo u budućnosti dodatno omasoviti mušku ligu, ali i razvijati žensko natjecanje. Kada pričamo o financijama, najskuplja stavka su lopte koje trenutno ne postoje na našem tržištu pa ih naručujemo direktno iz inozemstva. Osim lopti, nema neke posebno skupe opreme, nešto koštaju još samo štitnici za koljena i naravno, patike, sportska majica te hlačice.
Dodgeball najsličniji rukometu
Dodgeball može poslužiti kao sjajna rekreacija, ali i vrlo ozbiljna disciplina kojom se kod nas bave uglavnom studenti.
– Kažu kako je dodgeball najsličniji rukometu, no dolaze nam ljudi koji su se bavili zaista širokom paletom sportova. Među njima su čak i bivši bodybuilderi te biciklisti koji su stvarno odlični igrači, naglašava „prvi čovjek“ hrvatskog dodgeballa Vladimir Kolić.
Nažalost, pandemija koronavirusa poremetila je planove čelnika saveza.
– Neki su se klubovi ugasili tijekom pandemije, ali borimo se koliko možemo. Država nas još uvijek nije prepoznala kao sportsku granu, jer potrebne su najmanje tri godine od osnutka saveza da se to dogodi. Nadamo se kako ćemo uskoro ipak ući u lokalne i državne planove financiranja, kaže Kolić.
Zagrepčanin Mario Perić za dodgeball je saznao preko objave na društvenim mrežama.
– Dodgeball me, čim sam ga vidio, podsjetio na djetinjstvo. Bavio sam se ranije košarkom, ragbijem, nogometom i brojnim drugim sportovima, ali nikad se niti približno nisam tako umorio kao tijekom treninga dodgeballa, uvjerava Mario. To je jako dinamičan sport s puno bacanja, skakanja i saginjanja, kod kojeg se potroši dosta energije.
U hrvatskim klubovima trenira se dva do tri puta tjedno.
– Polako se pripremamo za sudjelovanje na Europskom prvenstvu koje će se iduće godine održati u Nizozemskoj. Postoje među nama igrači koji dolaze na treninge isključivo radi rekreacije i ne žele sudjelovati na natjecanjima, no većina se ipak „nabrije“ i želi putovati te što bolje predstavljati Hrvatsku, naglašava Perić.
Kakva nam je dodgeball reprezentacija vidjet ćemo već iduće godine u „zemlji tulipana“, a kakvi smo organizatori, saznat ćemo 2023. kada ćemo ugostiti najbolje ekipe „Starog kontinenta“.