Nakon što je godinama kao atletičar u sprinterskim disciplinama ostvarivao zapažene rezultate, Puljanin Mate Mezulić prije 13 godina „okrenuo je ploču“. Te 2008. odlučio se okušati u vožnji boba, a poznanstvo s pilotom prve hrvatske posade, motociklističkom legendom Ivanom Šolom, pomoglo mu je da svoj naum i ostvari. Nakon prvog spusta u Njemačkoj „zaljubio“ se u „ledeni“ sport te priključio treninzima reprezentacije koja je trebala „rasnog“ sprintera.
Mate je brzo „uhvatio mot“ i 2010. godine postao prvi istarski sportaš koji je nastupio na Zimskim olimpijskim igrama. Olimpijadu u Vancouveru pamtit će do kraja života.
Prva Olimpijada, i odmah „staza smrti“
– U Kanadi smo vozili na tzv. „stazi smrti“, a posebno opasan bio je zavoj imena „fifty-fifty“, u kojem je nažalost smrtno stradao gruzijski sanjkaš, s nelagodom se prisjeća Mezulić. Bilo je to na jednom od treninga nekoliko dana prije početka igara i svi smo oko ruke nosili crni flor. Nije nam bilo svejedno, jer bili smo posada s jako malo iskustva. Uplašena je bila čak i reprezentacija SAD-a koja je imala preko 300 spuštanja na toj stazi, a kako onda nećemo mi sa svega 15-ak vožnji, pita se Mate.
Ipak, završilo je sretno za „kockastu“ posadu koja se plasirala na iznenađujuće visoko 20. mjesto. Iste godine, nešto kasnije, Mate je s atletskim kolegom Draženom Silićem u Medulinu osnovao bob klub te stvorio prvu istarsku posadu u dvosjedu, nastupivši u Svjetskom kupu. No, najzapaženije rezultate istarski dvojac ostvario je kao dio olimpijskog boba četverosjeda. Uspjeh iz Vancouvera ponovili su i 2018. u Pyeongchangu, kvalificiravši se na svoju drugu Olimpijadu.
– Bilo je lijepo i izazovno na obje Olimpijade, iako je staza u Južnoj Koreji bila puno lakša nego u Kanadi, kaže Mezulić i dodaje kako je Vancouver neusporedivo atraktivniji od Pyeongchanga, koji je ustvari regija s puno „raspršenih“ malih sredina.
U SAD po olimpijsku vizu
Hrvatska bob posada uskoro putuje u SAD, gdje je očekuju kvalifikacije za Olimpijadu koja će se u veljači iduće godine održati u Pekingu. Mezulić ništa „ne prepušta slučaju“ pa se već mjesecima priprema na Uljanikovom stadionu u Puli pod „budnim okom“ trenera Daniala Temima.
– Posadu osim mene i pilota Dražena Silića čine sprinter i višestruki državni prvak, Kninjanin Antonio Zelić, ultimate fight borac, Zadranin Benedikt Nikpalj te Varaždinac Marijan Starek, također atletičar. Vozit ćemo osam kvalifikacijskih utrka u mjesec dana i pokušati osigurati plasman na Olimpijske igre. Nastupit ćemo s dvije posade, dvosjedom i četverosjedom od kojih će valjda barem jedna vidjeti Kinu, nada se Mezulić.
Ako se kvalificiraju u Peking, utrkivat će se s vodećim svjetskim bob posadama.
– Najveći favoriti standardno su SAD, Rusija, Kina, Njemačka, Švicarska i Kanada. To su ekipe koje će nakon četiri vožnje biti „ugurane“ u tri, četiri desetinke, a odlučit će detalji poput brzine guranja na startu, koncentracije pilota i materijala od kojeg je napravljen bob, otkriva iskusni sprinter.
Bob četverosjed košta 150 tisuća eura
Ako dođu u Peking, na olimpijskoj stazi „jurit“ će „vrtoglavih“ 140 km/h. A uz brzine, „vrtoglava“ je i cijena prosječnog boba četverosjeda.
– Njegova cijena iznosi oko 150 tisuća eura, dok dvosjed košta dvostruko manje. Mi smo nedavno kupili polovni bob, ali puno bitnije od toga je kako ćemo se snaći na startu. Ako zakasnimo kod startnog guranja, niti najbolji bob neće nam pomoći. Procijenili smo da je ovaj polovni dovoljno dobar, da nas, uz kvalitetan start, može „dovući“ do plasmana među prvih 15-ak posada, smatra nekadašnji član štafete Atletskog kluba Istra.
Prve sekunde kvalifikacijskih utrka bit će ključne za dobar rezultat.
– U utrci sudjeluju pilot, dva gurača te kočničar, no na startu sva četvorica guraju bob. Dobro je u posadi imati barem jednog sprintera, ali nije nužno za dobar rezultat, smatra Mezulić. Dvojici članova posade iza pilota zadatak je završen kada izguraju početnih 30-40 metara utrke nakon čega ulaze u bob ostajući u čučećem položaju sve dok ne uđe i kočničar.
A kada sjednu, sve je na vještini pilota. Slijedi „strelovito“ spuštanje stazom, koje ponekad završi i prevrtanjem.
Potres mozga i lomovi uobičajena stvar
– Dražen je srećom sjajan pilot, s olakšanjem će Mezulić. Talentiran je i sluša iskusnije kolege koje su ga uputile u „tajne“ većine staza, pa su ta prevrtanja ipak rijetka. No, kada se prevrnemo nije tako strašno, većinom su to oguljotine ili udarci po kukovima, hladnokrvno će sada već „prekaljeni“ bob reprezentativac. Opasno je kada se prevrnete i dignete u zrak, a već u idućem zavoju „tresnete“ na led, što dovede do potresa mozga ili loma ključne kosti.
Ostaje nada kako hrvatska bob posada neće „tresnuti“ u Americi, već osigurati nastup na Olimpijskim igrama koje bi Mezuliću bile treće u karijeri, što je vrlo rijedak doseg s kojim se mogu pohvaliti samo iznimni sportaši.
