Da je Rijeka „nepresušan izvor“ talentiranih vaterpolista znaju i „vrapci na grani“. Igor Hinić, Samir Barać, Damir Glavan, perjanice su generacije Barakuda koja je prije petnaestak, dvadeset godina „žarila i palila“ svjetskim i europskim bazenima, a Zoran Roje, Dejan Dabović, Zoran Mustur, Sergio Afrić, Marijan Risek, Ado Dorošev i brojni drugi sjajni Primorjaši“ generaciju prije njih. A što tek reći o Ivici Jobi Curtiniju i Zdravku Ćiri Kovačiću, ponajboljim svjetskim vaterpolistima 50-ih godina prošlog stoljeća. Mogli bi tako nabrajati do sutra, a čini se kako to „sutra“ već danas itekako postoji na Bazenima Kantrida, jer i njihovi nasljednici na dobrom su putu da jednoga dana dostignu svoje slavne prethodnike.
Koordinacija i fleksibilnost
– Koordinacija i fleksibilnost najbitnije su motoričke sposobnosti koje razvijamo već u školi vaterpola, ističe trener najmlađih Primorjaša Zoran Klapan. Uz to, vrlo je važno usavršiti nožne tehnike specifične za naš sport. Svi misle da se vaterpolo igra iz ramenog dijela, iz ruku, a zapravo su noge ključan dio tijela. Tko ima razvijenu nožnu tehniku ne trebaju mu jake ruke jer je visoko uzdignut iznad vode pa mu je dovoljna dobra tehnika šuta. Bitno je naglasiti kako mi u vaterpolu moramo stvoriti oslonce koji na suhom postoje po „prirodi stvari“,a najsličnije pokrete našima imaju sinkronizirane plivačice od kojih možemo puno naučiti, nadovezala se riječka vaterpolo legenda i član Uprave kluba Damir Glavan.
Dobri temelji postavljeni u najmlađim kategorijama i danas donose kvalitetne „plodove“.
– Mlađi juniori i juniori ljetos su osvojili domaći Kup, dok su kadeti s trenerom Burburanom stigli do trećeg mjesta. Uz kupove i prvenstva, u dva navrata osvajali smo trofej Toni Nardelli kao najbolji omladinski pogon u državi. Otvaranjem kompleksa Bazena Kantrida, posljednjih desetak godina imamo i fenomenalne infrastrukturne uvjete, što je mlade dodatno privuklo vaterpolu. Vidi se to i po našoj seniorskoj momčadi, prepunoj igrača poniklih u omladinskoj školi Primorja, naglašava Glavan.
Mladi Primorjaši imaju od koga učiti, jer uz druge kvalitetne trenere, „zlata vrijedne savjete“ daje im „glavom i bradom“ Samir Barać, nekadašnji kapetan „Barakuda“ te osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
– Treniram juniore i mlađe juniore, dečke rođene 2005. godine, odnosno momčad iz koje ćemo u budućnosti dobiti nove prvotimce. Neki od njih već su članovi seniorske momčadi poput Ivana Maura Čubranića, tu su i strahovito talentirani Viktor Tončinić, Gabrijel Burburan, Duje Tomić, ali teško je izdvajati imena jer želimo da shvate da samo snažan kolektiv izbacuje kvalitetne pojedince, kaže Barać.
Rad kao temelj uspjeha
A put do uspjeha uvijek je isti.
– Rad, rad i samo rad. Naravno, tu su i neki specifični detalji poput vertikalnog i horizontalnog rada nogu, aerobnog i anaerobnog kapaciteta, kapaciteta pluća, no presudni su mentalni sklop i količina kvalitetnog treninga, smatra zlatni olimpijac.
Jedan od riječkih „delfina“ je i mladi Lucijan Dujmić, Opatijac koji se, iako vrlo mlad, vaterpolom bavi puno desetljeće.
– Tata me usmjerio u vaterpolo jer ga je i on nekada trenirao. Došao sam i svidjelo mi se, kaže Lucijan. Dogurao sam čak i do U-14 reprezentacije, no tada još kao član Opatije, a dio Primorja postao sam ove sezone.
Lucijan vaterpolo smatra teškim, ali i iznimno zanimljivim sportom.
– Potrebno je puno odricanja i „balansiranja“ između treninga i škole, ali isplati se jer uživamo u druženju i putovanjima. Nekakav sportski cilj mi je dogurati do prve momčadi, skromno će jedan od najistaknutijih mladih Primorjaša.
Osim Lucijana i drugi njegovi vršnjaci „sanjaju isti san“, no samo će oni najbolji „isplivati“ na površinu i doći do seniorske kapice. Ipak, nema straha za riječki vaterpolo jer kvantiteta u pravilu izrodi kvalitetu, a s obzirom na odličnu suradnju s ostalim klubovima u županiji, talenti neće ostati skriveni.
– Među klubovima vlada prijateljska atmosfera te svi zajedno radimo na poboljšanju vaterpola u našoj regiji. Suradnja je na puno višoj razini nego nekada, pa na taj način zajednički „rastemo“. Manji klubovi koriste našu infrastrukturu, a mi njihove igrače kada „prerastu“ lokalne okvire, ističe Klapan.
Klubovi zajednički „rastu“, pa će nesumnjivo u budućnosti „rasti“ i lista sjajnih riječkih vaterpolista, reprezentativaca i olimpijaca koji još od 1908. godine ispisuju povijest riječkog, hrvatskog i svjetskog vaterpola.