Dugih 38 godina u tablici hrvatskih atletskih rekorda u rubrici desetoboj stajalo je ime Joška Vlašića. Otac i trener nekad ponajbolje svjetske „visašice“ Blanke te nogometnog reprezentativca Nikole, daleke 1983. godine u turskom Izmiru ostvario je rezultat od 7659 bodova, što je gotovo četrdeset godina bilo nedostižno za sve konkurente. Izgledalo je da će Vlašićev rekord odolijevati unedogled, no sve se promijenilo kada se na hrvatskom „atletskom nebu“ pojavio Fran Bonifačić, mladi 21-godišnji Puntar koji je na Europskom prvenstvu do 23 godine održanom prošle godine u Estoniji, sa 7760 bodova na desetobojskom tronu zamijenio dugogodišnjeg rekordera.
-Kada sam nakon nastupa u Estoniji shvatio da sam srušio Vlašićev rekord, rasplakao sam se „kao kišna godina“, iskreno će Fran. Kako sam se posljednjih godinu, dvije rezultatima sve više približavao obaranju rekorda pritisak je rastao, no sada sam rasterećen i presretan, pogotovo zato što sam Joškov rekord oborio u tako mladoj dobi za desetobojce, koji najbolje rezultate ostvaruju tek iza 25. godine života.
Zanimljivo kako se samo nekoliko mjeseci prije obaranja rekorda, telefonski čuo upravo s Vlašićem.
–Zatražio sam njegov broj mobitela, želio sam ga barem preko telefona upoznati i čuti njegove savjete. Popričali smo, a Joško me tijekom razgovora upozorio na težak put do vrha te neadekvatne uvjete za razvoj desetobojaca kod nas.
I bez idealnih uvjeta, Fran je dobro posložio svoju sportsku priču.
-Posljednje dvije godine većinu disciplina treniram na Kantridi s trenerom Peterom Kurtovićem. Iznimke su skok u vis u kojem mi pomaže nekadašnji Blankin trener Bojan Marinović, dok je za skok s motkom zadužen Goran Grd. Uz sebe imam i sportskog psihologa Petra Nikolića koji mi puno pomaže u mentalnoj pripremi, pogotovo u dijelu definiranja sportskih ciljeva.
Glavni cilj nastup na Olimpijskim igrama u Parizu
A Franovi ciljevi veliki su „poput Eiffelovog tornja“.
–Najveća sportska želja mi je nastup na olimpijskim igrama. Vjerujem kako ću to ostvariti već na idućoj Olimpijadi u Parizu. Do tog podviga ne nedostaje mi puno, neka okvirna granica za nastup iznosi osam tisuća bodova, što je 260 bodova više od mog trenutnog rekorda. Primjerice, na 100 metara, umjesto dosadašnjih 11.49, moram trčati 11.38. To su male razlike, ali i za minimalna poboljšanja treba jako puno trenirati.
Novi hrvatski rekorder objasnio je kako se boduju rezultati desetobojskih disciplina.
-Desetoboj obuhvaća trkačke, skakačke i bacačke discipline. Na natjecanju postoje skokovi u vis i dalj te skok s motkom, trčanje na 100, 400 i 1500 metara te 110 metara s preponama kao i bacanje koplja, kugle i diska. Svaka disciplina nosi određen broj bodova koji se dodjeljuju po važećoj atletskoj tablici. Nebitno je pritom koji si mjesto zauzeo u pojedinoj disciplini, bitna je vrijednost rezultata iz tablice. Moguće je npr. osvojiti petu poziciju u svih deset disciplina, a na kraju ipak zauzeti prvo mjesto, objašnjava Fran.
Višeboj-“ljubav na prvi pogled”
Mladi Puntar, u višeboj se „“zaljubio doslovno u vrtićkoj dobi.
-Sjećam se nastupa na Olimpijadi dječjih vrtića na Kantridi, već tada smo se natjecali u više disciplina, što mi je odmah bilo vrlo zanimljivo.
Jest zanimljivo, ali istovremeno i jako zahtjevno, što potvrđuje Franov glavni trener Peter Kurtović.
–Fran je sada na možda 70% svojih mogućnosti, jer zbog njegovih fakultetskih obaveza, mi ustvari još ne treniramo punom snagom. Kada dobije diplomu, pojačat ćemo treninge i trenirati po dva puta dnevno, što sada nije slučaj. Treniranje desetoboja vrlo je kompleksno, stalno se ponavljaju i kombiniraju bacačke, trkačke i skakačke tehnike.
Rezerve u sprinterskim disciplinama
Iako je aktualni državni rekorder, Fran je itekako svjestan svojih mana, odnosno disciplina koje mu nisu “jača strana”.
–Najviše prostora za napredak imam u sprinterskim disciplinama, to mi je oduvijek bila slabija strana, pa u zadnje vrijeme puno vremena posvećujem takvoj vrsti treninga, mislim da se tu mogu najviše poboljšati.
21-godišnji student poduzetništva s otoka Krka tijekom tjedna trenira na Kantridi, i to na stadionu, dvorani i teretani, dok za vikend u Puntu odradi trening na nogometnom terenu. Slobodan je obično nedjeljom, koja je rezervirana za druženje te brojne hobije.
-Fokusiran sam na treninge, ali nađem vremena i za prijatelje, a uz to, volim fotografirati i baviti se video produkcijom.
Voli fotografirati i snimati, no, čini se kako će u budućnosti drugi sve više fotografirati i snimati njega, jer, kako nam je otkrio njegov mentalni trener Petar Nikolić, Fran kao rijetko koji sportaš, uz neosporan talent, ima „glavu rođenog pobjednika“.
