https://petarnikolic.com/ petar@petarnikolic.com http://Youtube
Na sastanak dolazi mladi sportaš koji ima značajnih problema prije nastupa na natjecanju. Priča je poznata i česta u sportu. Opisuje izražene simptome anksioznosti – bol u trbuhu, ukiseljene ruke i noge, glavobolju, plitko disanje,lupanje srca i strah od lošeg nastupa. Što je natjecanje važnije, simptomi su izraženiji. Priča počinje još dan prije natjecanja kada počinje razmišljati o nastupu – loš osjećaj dolazi automatski.
Na pitanje o čemu razmišlja prije natjecanja brzo će odgovoriti da ne razmišlja o ničemu. Kao i mnogi sportaši nije svjestan mentalnih procesa koji su u podlozi njegovih, u ovom slučaju loših osjećaja. Jednako kao i uoči natjecanja na kojima je imao tremu, tako i uoči onih prije kojih se osjećao odlično i pun energije, nije svjestan da je o nečemu razmišljao. Trema koja ga je ukočila ili fantastičan osjećaj uoči natjecanja, izgleda da su stvar slučaja.
No, naravno da nisu. I naravno da ovo nije priča o jednom sportašu nego o mnogima koji su pokleknuli pred izazovom natjecanja i poraženi su prije njegovog početka. Problemi s anksioznošću koji se manifestiraju kroz emocije straha i tuge te brojne neugodne tjelesne osjete koji nas koče, najčešći su problemi sportaša. Negativne emocije i tjelesni umor ili bolovi posljedica su misli kojih često nismo svjesni.
Psiholozi ih nazivaju negativne automatske misli. Pojavljuju se bez naše želje, automatski. Karakteriziraju ih različiti oblici iskrivljenih razmišljanja pri čemu je pažnja sportaš usmjerena samo na moguće negativne aspekte nastupa. On predviđa negativne ishode kao da ima čarobnu kuglu, prisjeća se samo loših nastupa, preuveličava mogućnost loših ishoda i vjerojatno čak i vidi jasne slike neuspjeha. Posljedica negativnih automatskih misli su loše emocije koje dovode do tjelesne nelagode. Zatvara se krug koji počinje s negativnim mislima.
NEGATIVNE MISLI > EMOCIJE > TJELESNI OSJETI
Tjelesna nelagoda poput boli u trbuhu dovodi do novih loših misli („opet me boli trbuh, sigurno ću loše nastupiti“) i pojačava se negativna emocija poput straha, zbog čega je tjelesna nelagoda sve veća. Više nema povratka i sportaš će na natjecanju dobiti potvrdu da ne vrijedi.
Za sportaša koji ne razmišlja o ničemu prvi korak je osvijestiti svoje misli. Pri svakoj promjeni raspoloženja pitati se „što mi je upravo prošlo kroz glavu“? Počet će s otkrivanjem novog, realnijeg svijeta koji upravlja njegovim emocijama i raspoloženjem uoči natjecanja. Nakon što je negativnu misao prepoznao otkrit će da ona često nije istinita, a zapravo nikada nije korisna za njega. Što će sportaš učiniti nakon toga, naučit će u radu sa psihologom.
Sportaš s početka priče naučio je savladati svoj strah te uživati u svom nastupu. Čudno mu je, no sviđa mu se, naravno.
Je li i tebe strah?
