Košarkaški klub Škrljevo jedinstvena je pojava na hrvatskom sportskom loptačkom nebu. Maleno mjesto u bakarskom zaleđu sa samo tisuću i pol stanovnika, sedmu godinu zaredom u elitnom razredu hrvatske košarke prkosi svim zakonima ekonomske i sportske logike, zadajući glavobolju nemjerljivo zvučnijim protivnicima poput Cibone, Zadra i Splita. Klub koji svojom prepoznatljivom zelenom bojom pomalo podsjeća na američke Boston Celticse, iduće godine proslavit će pola stoljeća postojanja.
Osnovani daleke 1973., početkom devedesetih obustavljaju sve aktivnosti, obnovivši djelovanje petnaestak godina kasnije, i to zahvaljujući trudu skupine entuzijasta kao i potpori Grada Bakra koji sa Škrljevom čini cjelinu od oko osam tisuća stanovnika.
-Krenuli smo skromno 2006. godine u tadašnjoj B1 ligi, igrajući domaće utakmice u obližnjoj Kraljevici, kaže predsjednik kluba Vice Sep. U prvom susretu nakon obnove rada ugostili smo Umag i odmah upisali povijesnu pobjedu. Rasli smo iz sezone u sezonu, osvojivši nakon tri godine natjecanja B1 ligu. Pobjedničke navike zadržali smo i u A2 ligi koju smo osvajali tri godine uzastopno, prošavši u trećem pokušaju kvalifikacije za ulazak u elitu.
Sedam prvoligaških godina Škrljevčani djeluju po istom prokušanom modelu koji podrazumijeva dobru i poticajnu atmosferu te odgovorno upravljanje financijama, što se pokazalo dobitnom kombinacijom.
-Vrlo je lako „poletjeti“, dva, tri loša poteza i sve može otići u krivom smjeru. Jako pazimo na odgovorno upravljanje klubom, svi u upravi djelujemo volonterski, ne dopuštajući neka iskakanja niti financijske „ekshibicije“. Igračima ne dajemo velike novce, ali oni znaju da će uz mogućnost napretka i ugodnu atmosferu dobiti sve što im je obećano. No, našeg uspona ne bi bilo bez potpore Grada Bakra, institucije koja je prepoznala važnost revitalizacije kluba koji je i prije obnove rada imao svoju povijest, a za mnoge i sentimentalnu vrijednost. Uz Grad, posljednjih nekoliko godina kao glavni pokrovitelj financira nas tvrtka Adria Oil, ali i puno malih gospodarstvenika, koji su prepoznali naš trud i kvalitetu.
Zdrava sredina za razvoj mladih igrača
Mnogi su igrači tijekom sedam prvoligaških godina upravo u Škrljevu revitalizirali svoju karijeru.
-Zanimljiv je primjer Karlo Uljarević, koji je iz Cibone došao u Škrljevo zbog trenera Damira Rajkovića s kojim je surađivao u reprezentaciji i upoznao njegove stručne kvalitete. Moram istaknuti i Tonija Jelenkovića, Zadranina koji je nakon Jazina otišao u niži rang, igrajući A2 ligu u Puli. Iz najvećeg istarskog grada otišao je na Island, praktički se oprostivši od ozbiljne košarke. Sjetili smo ga se i pozvali u klub, da bi nakon dvije sezone u našem dresu završio na reprezentativnim pripremama.
Zanimljiva priča su i stranci, pretežno Amerikanci koji su upravo Zelene sa Škrljeva odabirali za svoju prvu inozemnu košarkašku avanturu.
-Najbolji stranac kojeg smo imali u sedam prvoligaških sezona bio je bek Brian Williams koji nije došao direktno iz SAD-a, pošto je sezonu prije nas igrao u Kašteli. Pokazao se kao izvrstan igrač, zabijajući čak i najjačim klubovima poput Cedevite i Cibone 30-35 koševa po utakmici. Na početku su se igrači nudili sami šaljući nam mailove, jer, što god mislili o našoj ligi, ona je još uvijek atraktivna mladim i neafirmiranim igračima. Morate znati da svake godine s američkih koledža izađe po 20 tisuća mladih igrača, od kojih za većinu nema mjesta u SAD-u. Na početku smo bili primorani uzimati igrače koji su se sami javljali, naravno, bilo je tu i promašaja, što, s obzirom na to koliko su koštali, i ne čudi previše. S dizanjem našeg rejtinga, posljednje dvije, tri godine dovodimo provjerenije koledž igrače s ozbiljnijim CV-jem, a oni čak i nisu puno skuplji od onih koji se sami nude, tvrdi predsjednik Škrljeva.
Putna avantura Arkima Robertsona
Možda najosebujniji među brojnim strancima bio je Arkim Robertson, košarkaš iz Grenade koji se sjajno snašao u Škrljevu, igrajući za Zelene s velikim uspjehom pune dvije sezone. No, dolaskom pandemije koronavirusa morao se vratiti kući, i baš tu počinje nevjerojatan zaplet, prava “košarkaška Odiseja”.
-U proljeće 2020., na početku pandemije sve se zatvorilo, bilo je praktički nemoguće pronaći avion kojim bi ga vratili na Grenadu. Kad smo mu nakon velikih muka konačno pronašli odgovarajući let, istu tu večer prestale su voziti autobusne međugradske linije. Bilo je to poput domino efekta, što god smo pokušali odmah bi se urušilo. Nije nam preostalo ništa drugo nego ga na zagrebački aerodrom odvesti automobilom. Čim smo u ranim jutarnjim satima stigli tamo, zaštitar nas je zaustavio uz objašnjenje kako je Zagreb upravo doživio razoran potres, što mi u tom trenutku, vozeći se prema metropoli, nismo znali. Bili smo u nevjerici, a iako je bio kraj ožujka bilo je izuzetno hladno, padao je snijeg, čitavog dana smrzavali smo se čekajući rasplet. Ipak, nakon što je poslijepodne temeljitim pregledom aerodroma utvrđeno kako mu statika nije narušena, Arkim je uspio poletjeti, doduše ne prema Grenadi već susjednom Barbadosu, odakle je naumio produžiti na svoj otok. No, njegovim mukama niti tu nije bio kraj, jer je tijekom leta saznao kako je aerodrom na Barbadosu upravo zatvoren, kao i čitav otok. Ipak je, s obzirom da u avionu nije bilo dovoljno goriva, sletio na Barbados na kojem je proveo idućih mjesec dana, sve dok konačno nije stigao kući.
Svoje utakmice Škrljevo igra u dvorani na Mavrincima, u koju dolaze navijači iz čitavog „riječkog prstena“.
-Već dugi niz godina njegujemo dobar odnos s našom gledateljima, koji su uglavnom ona ista publika koja nas je pratila dok smo igrali u nižim rangovima. Organizirali smo u prošlosti Košarkaške noći, Gulašijadu, puno raznih manifestacija s kojima smo željeli zahvaliti ljudima na odanosti i praćenju kluba. Imamo i odličnu suradnju s osnovnim školama na području Bakra i Čavli, pa osnovcima i njihovim roditeljima dijelimo besplatne ulaznice. Jedno vrijeme bili smo, nakon Šibenika i sinjskog Alkara, treći hrvatski klub po posjećenosti na utakmicama. Odnos s publikom gradi se godinama, no nažalost, pandemija je ispraznila tribine, što je zajednički problem svih klubova.
Klub ne zapostavlja niti rad s mlađim kategorijama, pa tako 50-ak malih košarkaša redovito radi s trenerima Davorom Velčićem, Vedranom Zubaljem te Dariom Blaževićem.
-Natječemo se u kategorijama mlađih kadeta, kadeta i juniora. Nažalost, za veći iskorak trenutno nemamo uvjeta jer dvorana na Mavrincima izuzetno je bukirana pa se trenira u terminima koji nisu prilagođeni mlađim uzrastima. Ipak, postoji “svjetlo na kraju tunela”, jer Grad Bakar uskoro će započeti izgradnju novog sportskog kompleksa koji bi trebao biti završen u jesen ili zimu 2024.
Borići kao inspiracija za klupsku boju
Sep je objasnio zašto su klupske boje oduvijek zelene.
-To je orginalna boja kluba od njegova osnutka početkom 70-ih. Škrljevo je u to vrijeme bilo poznato po borićima koji su se sadili na brojnim akcijama pošumljavanja, što je osnivačima kluba dalo ideju da kao klupsku boju uzmu upravo zelenu.
Osim po zelenoj boji, posebni su i po toploj, obiteljskoj atmosferi, neuobičajenoj za profesionalne sredine.
-Za razliku od naših konkurenata na utakmice putujemo kombijem kojeg voze svi, od fizioterapeuta, članova uprave do trenera. Iako se takav oblik prijevoza čini simpatičnim, na njega smo primorani radi uštede, a ne želje da budemo drukčiji od većine naših konkurenata koji se na utakmice voze luksuznim klupskim autobusima.
Da se igrači ugodno osjećaju igrajući za Zelene potvrđuje i kapetan kluba Josip Barnjak, koji je, iako godinama obasipan ponudama bogatijih klubova, svoju košarkašku karijeru odlučio graditi na domaćem parketu.
-Imamo odličnu upravu koja se jako trudi osigurati što bolje uvjete za rad, smatra povremeni hrvatski reprezentativac. Kao domaćem igraču sviđa mi se sjajna obiteljska atmosfera u kojoj je gušt trenirati i igrati.
Barnjakovu priču potvrđuje i prvi trener Damir Rajković, iskusni stručnjak koji je u Škrljevu prepoznao zdravu i poticajnu sportsku sredinu, što dokazuje sedmogodišnja vjernost zelenoj boji.
–U Škrljevu sam pronašao ljude otvorenog srca, ljude koji istinski vole ovaj klub i košarku općenito, koji ne pitaju za novac i utrošeno vrijeme. Ta njihova otvorenost i transparentnost me osvojila, pronašli smo zajedničke ciljeve i godinama odlično funkcioniramo. Svake sezone uspijemo promovirati nove igrače, često su to košarkaši koji su u jednom trenutku svoje karijere zastali u razvoju, a mi ih onda „vraćamo u život“.
Po svemu sudeći, hrvatski Boston Celtics i dalje ćemo gledati u važnim rolama Premier lige, kao i natjecanju Alpe Adria Kupa, u kojem su također s uspjehom sudjelovali. Škrljevo je primjer besprijekorno organiziranog kluba i rijetko zdrave sredine koja služi kao primjer, kako se s malo novca, ali s puno truda i entuzijazma slaže uspješan sportski kolektiv.
