Kronologija dvodnevnog košarkaškog spektakla u Rijeci

Iako sredina s velikom košarkaškom tradicijom, Rijeka je dugih 26 godina čekala završnicu Kupa koji je u „gradu na Rječini“ prvi put održan još 1992. Godina u kojoj grad nosi titulu Europske prijestolnice sporta počela je tako na pravi način, atraktivnim natjecanjem koje nosi ime legende zadarske i hrvatske košarke Kreše Ćosića.

Djelatnici Riječkog sportskog saveza i Grada Rijeke pobrinuli su se da momčadima ne fali „ni ptičjeg mlijeka“, motivirani da krovnom tijelu hrvatske košarke pokažu organizacijske sposobnosti potrebne da im i u budućnosti dodijele slične priredbe.

Već dan prije polufinala u gradu se osjećao „miris sportskog spektakla“, pogotovo tijekom izvlačenja parova u Centru Zamet na kojem su bili prisutni treneri svih momčadi. Nedostajao je jedino trener Zadra Vladimir Anzulović kojeg je zamijenio njegov pomoćnik Srđan Helbich.

Možda najskromniji u najavama završnice bio je Damir Mulaomerović, čija se Cedevita Junior našla u društvu troje velikana domaće košarke. Nakon ždrijeba koji je „Vitaminima“ dodijelio momčad Splita, novi hrvatski izbornik s oprezom je najavio polufinalni dvoboj.

-Nama je čast da smo se našli u ovakvom društvu, sam plasman u završnicu nagrada je mojim igračima. Ipak, ovo je Kup, mislim da su šanse svih momčadi podjednake, odlučit će trenutna inspiracija. Želim da moji igrači sutra budu hrabri, da igraju onako kako su igrali čitavo prvenstvo, i ako ostane dovoljno snage, jer ima nas samo deset, budemo ravnopravni sudionici turnira.

Trener Cibone Gašper Okorn, slikovito je opisao specifičnost kup natjecanja.

-Igraš jednu utakmicu u kojoj je sve moguće, možeš pobijediti i otići u finale, a možeš nakon dva sata tužno sjediti u autobusu koji te vozi kući.

Splitskog stratega Srđana Subotića brinuo je zgusnut raspored utakmica njegove momčadi, koja se tek dan prije ždrijeba u Rijeci pobjedom protiv Gorice plasirala u završnicu.

-Stigli smo u Rijeku odmah nakon utakmice s Goricom, dođemo li do finala odigrat ćemo tri utakmice u četiri dana, ali vjerujemo u sebe i spremni smo nakon 18 godina bez trofeja otići do kraja.

Prvo polufinale sutradan ponudilo je pravi klasik, dvoboj Cibone i Zadra, u kojem su Cibosi lagano dominirali tijekom čitave utakmice, ne dozvolivši protivniku da ugrozi njihovu prednost. Zadrani su u Rijeku stigli u negativnom nizu od tri poraza, no niti utakmica na Zametu nije ih vratila na pobjednički kolosijek. Nakon sraza s „Vukovima“ koji su trijumfirali rezultatom 77:72, bilo je jasno kako momčad iz „najkošarkaškijeg grada na svitu“ neće obraniti trofej nazvan po njihovom najvećem igraču u povijesti.

Drugo polufinale nametalo je Splićane kao favorite u susretu s mladom Cedevitinom momčadi, no mladići Damira Mulaomerovića uslišali su želje svoga trenera u najavi utakmice, odigravši dvoboj samopouzdano i hrabro što ih je dovelo do vodstva od 14 poena razlike na poluvremenu susreta. U završnici dvoboja Split se primakao na dva poena zaostatka, no nije uspio poraziti „golobrade“ Muline mladiće, koji su pokazali da nisu slučajno pri vrhu domaćeg prvenstva.

Prvoga dana završnice sve je bilo gotovo savršeno, falio je jedino veći broj gledatelja, kojih zbog epidemioloških mjera nije moglo biti više od 900, no u dvorani ih se našlo otprilike upola manje.

Finalna večer ponudila je ipak nešto veći „šušur“ unatoč kiši koja je uporno „prala“ Trg riječkih olimpijaca ispred dvorane na Zametu, ometajući „ćakule“ bivših i sadašnjih košarkaša, sudaca, trenera i djelatnika privučenih riječkim spektaklom.

A prije nego je publika „pojurila“ u dvoranu, sportskim kompleksom na Zametu „jurio“ je koordinator natjecanja, poznati riječki trener i „košarkaš od glave do pete“ Robert Bobo Jurković, član organizacijskog odbora Kupa i na njegovom prvom riječkom izdanju prije trideset godina.

-Bila su to neka druga vremena, na tom Final Fouru bilo je barem 10-ak igrača koji su obilježili hrvatsku i europsku košarku dok danas nema tako iskusnih košarkaša. Veseli me da sam ovdje u svim momčadima vidio puno igrača koji obećavaju i za koje vjerujem kako će jednoga dana dostojno predstavljati našu košarku.

Rijeka je domaćinstvo Kupa dobila i četiri godine kasnije. Te završnice iz 1996. dobro se sjeća sadašnji tajnik Košarkaškog saveza PGŽ Zoran Pjevalica, koji je tada sudio utakmicu za treće mjesto.

-Bilo je to neko potpuno drugo vrijeme, ono su bili košarkaški zanesenjaci iz jednog sasvim drugog doba i sustava. Volio bih da se vrate ta vremena i nadam se da će biti tako, ali ne smiju se uspoređivati ta doba, treba gledati kontekst vremena u kojem su ti igrači odrastali i koliko su doprinijeli razvoju košarke, smatra Pjevalica. Sjećam se kako sam te 96′ sudio utakmicu Zadra i Zagreba, ali da vam budem iskren, ne sjećam se previše detalja niti sudionika utakmice.

Finalna utakmica Cibone i Cedevite Junior ponudila je „ratničku“ utakmicu u kojoj je „stariji zagrebački brat“ veći dio susreta bio u minimalnom vodstvu. Mladi igrači Cedevite nisu se uplašili „Vukova“, hrabro se noseći s kvalitetnijim suparnikom. Tek početkom posljednje četvrtine Cibona se prvi put odvojila na nešto osjetniju razliku (59:48), koju je Cedevita na krilima Batinića sjajnom serijom preokrenula u vodstvo (61:59). Ipak, u završnici su „trupe“ Damira Mulaomerovića posustale, pa je Cibona, nakon Brankovićeve „banane“ i zakucavanja u napadu koji je uslijedio, došla do vrijedne pobjede od 67:65 i prvoga Kupa nakon 2013. godine.

Finale u Rijeci promatrala su i dva Vrankovića, predsjednik Saveza Stojko te tajnik Josip Joke, i sam nekadašnji hrvatski reprezentativac.

-Općenito sam zadovoljan čitavom završnicom. Igrao se kvalitetan turnir koji je promovirao puno mladih igrača u toploj atmosferi koja cijelom spektaklu daje odličnu ocjenu. Čestitam Ciboni koja je imala malo više sreće i koncentracije, ali svaka čast i Cedeviti Junior. Oni su obje utakmice igrali iznad svojih mogućnosti i mislim da su pokazali kako jedna ekipa treba izgledati na parketu.

Za MVP turnira proglašen je Cibonin centar Danko Branković koji je, ne samo visinom već i kvalitetom igre, „stršao“ u dvije utakmice završnice.

-Osjećaj je predivan, nisam niti sanjao da bi kao kapetan momčadi mogao podignuti trofej Kupa. Osobno se ovdje na Kvarneru uvijek dobro osjećam, valjda mi odgovara ovaj morski zrak, našalila se nova hrvatska košarkaška zvijezda.

Nakon velikog slavlja na parketu, prijelazni pehar Ciboni uručili su predsjednik Saveza Stojko Vranković te supruga Kreše Ćosića Ljerka u društvu unuke.

Trener Cibone Gašper Okorn djelovao je zadovoljno, ali i iscrpljeno nakon dramatične završnice finala.

-Utakmica je bila zanimljiva za gledatelje, ali stresna za nas trenere. Trpili smo svih četrdeset minuta u susretu u kojem nam napad nije funkcionirao. Cedevita se skupila ispod koša pustivši nam otvorene šuteve koji smo slabo pogađali. Ovo finale dobila je obrana, jako sam sretan da smo pobijedili i nakon devet godina vratili Kup koji i meni osobno puno znači.

Trener Cedevite Junior Damir Mulaomerović sportski je čestitao osvajačima Kupa.

–Na kraju je predsudila veća svježina igrača Cibone. Nismo imali sreće, da nam je na kraju ušla samo jedna trica rezultat bi vjerojatno bio drukčiji. Nismo bili na razini utakmice u polufinalu, prije svega nedostajalo je koncentracije da kaznimo Cibonu u nekim situacijama u kojima smo to mogli. Vidio se umor na mnogim igračima, Bundović je večeras bio „u crvenom“, a dan ranije sa Splitom odigrao odlično. Čestitam Ciboni, a zahvalio bih se i Gradu Rijeci te Riječkom sportskom savezu na odličnoj organizaciji turnira i atmosferi u kojoj je bio užitak igrati.

Spušten je zastor na košarkaški spektakl u Rijeci, uz nadu da se na iduću organizaciju Kupa na Kvarneru neće čekati novih 26 godina.