Sanja Jovanović, Krešimir Čač, Marko Strahija, imena kojih se sjećaju čak i površni pratitelji hrvatskog plivanja. Nekad sjajni plivači i osvajači medalja na najvećim svjetskim natjecanjima, danas ambiciozni sportski djelatnici koji su odlučili svoje Primorje vratiti na svjetsku plivačku kartu. Lako je to reći, a mnogo teže učiniti, no njihov pobjednički gen i usađena „vojnička“ disciplina u kombinaciji s izvrsnim uvjetima rada, garantiraju bolje dane riječkog plivanja.
-Prvi korak u uspostavi novog sustava bio je formiranje tima stručnjaka različitih profila, kaže koordinator struke Krešimir Čač, bivši trostruki olimpijac i trener koji je prije povratka u Rijeku osam godina „pekao zanat“ u Olimpijskom plivačkom centru u Berlinu. Nismo htjeli duplirati trenere istih kompetencija, pa smo u klub, osim plivačkih stručnjaka, doveli specijaliste s područja kondicijske pripreme, prevencije sportskih ozljeda, tehnike disanja, joge…
Kada ga je „mozak“ operacije, sportska direktorica Sanja Jovanović pozvala natrag u klub, Krešimir nije puno dvojio. U sredinu u kojoj je proveo 15 godina plivačke karijere vratile su ga vizija, energija i optimizam njegovih kolega.
Rad po vrhunskim svjetskim standardima
Odlučili smo raditi po vrhunskim europskim i svjetskim standardima kako bi jednoga dana postali najbolji na svijetu, ozbiljno će Čač. To je dug proces. Mi u ovom trenutku nemamo plivače koje je potrebno malo „doraditi“ kako bi ostvarili vrhunske rezultate već moramo krenuti od škole plivanja i kadeta, uspostaviti jedan, slikovito rečeno, proizvodni proces. Trebat će nam ciklus od barem šest godina da „uhvatimo korak“ s konkurentima, ali uvjereni smo u uspjeh, naglašava Čač. „Duša“ čitave priče su treneri, a mi smo odabrali mlade stručnjake s tek završenim fakultetom koje smo uključili u program mentoriranja. To je ujedno i glavni dio mog posla, svakodnevno pisanje planova i programa rada, provedba i kontrola tih planova te postupno uvođenje mladih trenera u sustav.
Vođeni globalnim parametrima o potrebnoj količini treninga vrhunskih plivača, u klubu su postavili apsolutne standarde rada.
-Već najmanja djeca vrtićke dobi trebala bi kroz svladavanje osnovnih elemenata u bazenu provoditi barem sat i pol tjedno. U trećem razredu osnovne škole volumen treninga povećava se na šest sati tjedno, da bi na kraju oni koji pokažu kvalitetu i ambiciju trenirali 18 do 20 sati tjedno. Tu ne govorimo isključivo o plivačkim treninzima, već i brojnim trenažnim sadržajima na suhom. Vrlo je bitno naglasiti kako želimo uspostaviti kvalitetan odnos s obrazovnim ustanovama. Ne želimo djeci od života napraviti kaos, smatramo da njihova opterećenja, zajedno s ostalim školskim aktivnostima, ne smiju prelaziti više od četrdeset sati tjedno. Rijeka već ima tradiciju sportske gimnazije, no nema sustava za školarce od petog do osmog razreda, što je ključan period u plivačkom razvoju. Nedostatak treninga u toj dobi pokazao se kao veliki limitirajući faktor za vrhunske rezultate. U Njemačkoj je to izvrsno riješeno, no ne želimo ih kopirati već napraviti unaprijeđenu verziju njihovog sistema, ističe Čač.
Vrhunski uvjeti rada na Bazenima Kantrida
Iako se hrvatski sport ne može pohvaliti previše kvalitetnom infrastrukturom, u Plivačkom klubu Primorje situacija je dijametralno suprotna.
–Bazen na Kantridi jedan je od najboljih na svijetu, uvjeren je Čač. Samo za usporedbu, Njemačka kao jedna od najrazvijenijih i najbogatijih sportskih nacija nema niti jedan bazenski kompleks poput ovog u Rijeci. Nijemci su bili doslovno zapanjeni kada su vidjeli našu infrastrukturu. Ipak, iako su odlični uvjeti rada vrlo bitni, ljudski resursi ključ su uspjeha.
Svoje organizacijske sposobnosti Primorjaši su pokazali proteklog vikenda na 13. plivačkom mitingu Viktoria-Primorje, natjecanju koje je okupilo preko 700 mladih plivača iz sedam europskih zemalja. Primorje je predstavljalo 13 plivača, dok je njih četvero otpalo zbog koronavirusa. Ukupno je sudjelovalo 30 hrvatskih klubova te 39 inozemnih.
–Ovo je najveći broj plivača u povijesti mitinga, stigli su nam plivači iz Hrvatske, Slovenije, BIH, Srbije, Bugarske, Italije i Švicarske, a po kvaliteti i brojnosti ističe se Slovenija, rekla je sportska direktorica Primorja i proslavljena hrvatska plivačica Sanja Jovanović. Nekadašnja peterostruka europska prvakinja u malim bazenima te višestruka svjetska rekorderka u disciplini 50 metara leđno, itekako dobro zna što je potrebno za uspjeh u bazenu.
-U klubu imamo sjajnu generaciju kadeta, uvjerena sam kako ćemo za nekoliko godina na ovom mitingu svjedočiti njihovim vrhunskim rezultatima. Ponosna sam na naš novi tim, sve radimo planski, koordinirano i zajedničkim dogovorom. Zahvaljujem se i čestitam svim našim trenerima, instruktorima i koordinatoru, svi daju “sve od sebe” provodeći po čitave dane na bazenu. Kada sve to vidim, jako sam optimistična i uvjerena u uspjeh našeg projekta.
Dio riječke plivačke priče jest i Marko Strahija, osvajač europske bronce na 200 metara leđno te svjetskog srebra u malim bazenima u istoj disciplini, koji smatra kako je edukacija i motivacija trenera ključ uspjeha.
-Doveli smo trenere koji se žele educirati i napredovati, ali važna je i masovnost. Potrebna je velika baza plivača, kvalitetan te postupan rad. Nije nam cilj napraviti vrhunskog kadeta koji više neće plivati u juniorima, nego ga polako razvijati do seniorske dobi. Puno je tu faktora na koje treba obratiti pozornost, od samih plivača, roditelja i školstva koje nije prilagođeno sportu, ali vjerujemo da ćemo u idućih nekoliko godina stvoriti preduvjete da iznjedrimo vrhunske plivače i buduće olimpijce, to je ustvari krajnji cilj čitavog projekta.
Na Kantridi se definitivno „valja“ neka nova sportska priča. “Težina” imena glavnih aktera, njihovo plivačko i organizacijsko iskustvo, ali prije svega vizija, energija, želja i odlučnost u ostvarenju visokih ciljeva garantira svijetlu plivačku budućnost, ne samo riječkog, već i kompletnog hrvatskog plivanja.
