Sunce sja, ptice pjevaju, zrak je svjež, a oko vas sve se zeleni. Još ako su u dobrom društvu, izleti u prirodu prava su blagodat za naše zdravlje. Oni pravi zaljubljenici u ovakav način razonode, odavno su prerasli povremene šetnje šumskim puteljcima i prešli na osvajanje vrhova i duge pohode koji se događaju gotovo svakog vikenda. Neki od njih, točnije njih dvjestotinjak, članovi su Planinarskog društva Opatija, društva bogate povijesti koje već sedam desetljeća okuplja zaljubljenike u prirodu svih uzrasta. Veliki jubilej krajem prošle godine potaknuo ih je na izdavanje monografije “Prvih 70 godina Planinarskog društva Opatija”, posao kojeg su se prihvatile članice Tina Ružić i Ivana Eterović, a rezultat je monografija za koju od izdavanja pristižu samo riječi hvale, što i ne treba čuditi budući da je napisana stručnim perom dviju znanstvenica.
“Monografija koju smo izdali povodom 70. obljetnice društva bila je ideja vrlo aktivnih članova, bračnog para Igora i Ivane Eterović. Igor je bivši tajnik i aktualni pročelnik vodiča, a Ivana predsjednica društva i koautorica monografije. Ja u to vrijeme, a to je bilo prije otprilike 5 godina, nisam bila članica društva i spremala sam se na uspon na Triglav, na kojem, uzgred, još uvijek nisam bila (smijeh). Naišla sam na stare zapise mog pranona s popisima opreme, pa sam došla na ideju da to pokažem Ivani koju sam poznavala iz vremena dok sam trenirala odbojku, te da ju usput pitam za neke savjete. Uglavnom, jako su se iznenadili kad su doznali tko mi je bio pranono! On je bio jedan od legendarnih članova PD Opatija, koji je tamo pustio zbilja dubok trag. Materijal koji sam našla, a kojeg sam još imala kod kuće bio je odlična podloga za monografiju o kojoj su Eterovići već neko vrijeme razmišljali, pa smo odlučili zajedno krenuti u to”.
Monografija izgleda impresivno. Koliko je rada uloženo u nju?
“Na monografiji smo aktivno radili pune tri godine, koliko nam je trebalo da skupimo materijal. Pomagali su nam i neki članovi društva koji su, primjerice, intervjuirali starije članove kako bi došli do potrebnih podataka. Skupljali smo građu po arhivima, bili u Zagrebu u arhivu Hrvatskog planinarskog saveza, “ganjali” ljude koji bi se mogli sjećati nečeg ili imati neke kvalitetne slike, a potom smo sve što smo pronašli morali skenirati kako bi ostalo sačuvano. Uspjeli smo tako skupiti čak 450 fotografija iz različitih perioda povijesti društva. Ivana i ja smo se podijelile po poglavljima, zajedno birale slike i jedna drugu provjeravale.”
Primjećujem da je dosta opširna, ima gotovo 300 stranica. Kako ste je osmislile?
“Monografija je dakle podijeljena po poglavljima. Prvo ide povijesni pregled koji je napisala Ivana, a koji kronološki obuhvaća sve aspekte djelovanja društva. Drugi dio ima više poglavlja te obuhvaća različite djelatnosti – vodičku djelatnost, markacističku, planinarske objekte, edukaciju, promidžbu, a ono čemu se svi najviše čude je velik broj fus nota i referenci, budući da smo htjele da sve bude kako treba i po znanstvenim pravilima. To ipak ne treba čuditi jer obje smo znanstvenice, ja iz područja prirodnih znanosti, a Ivana humanističkih.
Predstavljena je povodom 70.obljetnice u prosincu prošle godine, kako je to izgledalo?
“Predstavljanje u opatijskom centru Gervais bilo je posebno emotivno, mnogima je došla i suza na oko. Tamo su se našli brojnii stariji članovi, među njima i moja nona koja ima 83 godine, a koja je bila na samoj osnivačkoj skupštini društva kao curica od 12 godina, budući da su njeni roditelji bili jedni od osnivača. Ona je zapravo jedina osoba koja je bila prisutna prilikom osnivanja, ali i na promociji monografije povodom 70. godine postojanja društva.”
Što je zapravo ono najvažnije što je Planinarsko društvo Opatija stvorilo tijekom ovih 70 godina?
“Pa to bi svakako bio naš planinarski dom Poklon i dvije planinarske obilaznice. Iz monografije se može vidjeti da je pod upravom našeg društva tijekom povijesti bilo više planinarskih domova od kojih je jedan sadašnja Lisina, jedan je sadašnji pansion Poklon, ali onaj koji je najznačajniji je Planinarski dom Poklon koji su članovi našeg društva sami sagradili 1965. godine. Društvo od onda njime upravlja samostalno i potpuno volonterski, a trenutno imamo i domarsku sekciju, pa tamo svaki vikend jedan par dežura. Svi planinari su naravno dobrodošli da popiju čaj ili kavu i zagriju se u našem domu, odnosno prespavaju budući da imamo i manji broj ležajeva. Također, jako se ponosimo i planinarskim obilaznicama osnovanim od strane našeg društva. Prva je bila Opatijska obilaznica osnovana 2014. godine, a koju je zajedno s ovom drugom osmislio pročelnik naše markacističke sekcije Boris Petrić, neumoran markacist, odnosno osoba koja obilježava i uređuje naše puteve. Druga je osnovana sada povodom 70. obljetnice postojanja društva. To je obilaznica Po vrhovima Učke i Ćićarije, za koju je tom prilikom tiskan i dnevnik čija je prva naklada od 500 primjeraka već skoro rasprodana, iako je obilaznica otvorena tek prije nepunih 5 mjeseci, što zapravo puno govori o popularnosti staze.”
Ima li PD Opatija svoje prostorije? Može li se tamo nabaviti monografija?
“Društvo je godinama imalo ured u Vili Antonio, koji je bio nedostatan za naše potrebe, ali i to se promijenilo pa posljednjih godina dijelimo prostor s udrugom Kulturni front na adresi Maršala Tita 42 u blizini hotela Belveder. Upravo se tamo i može nabaviti naša monografija u uredovno vrijeme srijedom od 19 do 20 sati te vikendom u Planinarskom domu Poklon, a narudžba se može ostvariti i putem maila pdopatija1950@gmail.com. Cijena monografije je 180 kuna, dok su vodiči i dnevnici za svaku od obilaznica po 50 kuna. Svakako je zanimljivo napomenuti da je za Opatijsku planinarsku obilaznicu tiskan i mini dnevnik za pse. Funkcionira na način da vlasnici svoje ljubimce fotografiraju na svim kontrolnim točkama pa kad završe cijelu obilaznicu dobiju diplomu. To je nešto što je jedinstveno i za što stvarno nismo čuli da postoji igdje drugdje u svijetu planinarstva.
Kako trenutno stojite sa članstvom, ima li ih više ili manje no nekad?
“Brojnost članova jako se mijenjala tijekom godina. Najveći vrhunac Društvo je u tom smislu doživjelo 80-ih godina kada je bilo oko 600 članova, ali u ostalim se periodima stalno krećemo oko 250 članova koliko ih imamo i danas. S tim brojem dobro funkcioniramo, imamo dovoljno ljudi da se rasporedimo i obavljamo sve poslove koji su bitni za rad, a što je najvažnije i velik broj mladih.”
Upravo su mladi i njihovo privlačenje velik problem brojnih društava i udruga. Kako ste ga vi prevladali?
“I mi smo dugo muku mučili s mladima, ali ono što se sad dobro može vidjeti iz same monografije, je da smo se vratili temeljima. Pri samom osnivanju Društva jedan od glavnih ciljeva je bio pokrenuti rad s mladima i upravo su moji pranono i pranona Tihoraj i Erna Jelušić pokrenuli tu omladinsko-pionirsku sekciju još 1952. godine. Nevjerojatno je da su oni tijekom školske godine apsolutno svaki vikend vodili tu djecu na izlete tijekom 50-ih i 60-ih godina, na Orljak, Učku, Planik, a preko ljeta i na pohode u slovenske Alpe. Poslije je to dosta zamrlo. Neko vrijeme aktualna su bila zimovanja u trajanju 7 do 10 dana u Planinarskom domu Poklon, što brojne generacije i danas pamte te orijentacijska natjecanja, koja su bila popularna 80-ih. To zatišje je trajalo sve dok Ivana i Igor 2016. godine nisu započeli ciklus malih planinarskih škola, od kojih je jedna upravo u tijeku. Riječ je o 30 djece koja kroz 2 i pol mjeseca svaki vikend sudjeluju na izletima u sklopu kojih imaju i predavanja na kojima uče osnove snalaženja u prirodi. To se pokazalo kao pun pogodak, djeca su pokazala velik interes i grupa se svaki put popuni u rekordnom roku.”
Koliko često kao društvo organizirate izlete ili pohode?
“Za članove našeg društva te ostalih društava u Hrvatskoj organiziramo 3 do 4 izleta mjesečno. Posebno je da imamo izlete namijenjene isključivo djeci i mladima i to jednodnevne i dvodnevne. Često idemo u Sloveniju i Italiju, ove godine i u Bosnu, Austriju, odnosno sve planine koje su nam dostupne i do kojih možemo doći cestovnim prijevozom.”
Možemo za kraj dakle zaključiti da je planinarenje opet u modi?
“Danas je planinarenje ponovno “in” i to zahvaljujući pandemiji koja je u planine dovela velik broj ljudi koji nisu planinari, ali možda će tek postati ili su postali planinari. I upravo ove obilježene staze, škole, domovi i cijela ta infrastruktura jako je bitna za te početnike. Ljudi danas traže bijeg od ove situacije, idu u prirodu i tu planinarstvo zapravo postaje prvi izbor”, zaključila je Tina Ružić čiji će mukotrpan rad nastao u tandemu s Ivanom Eterović zauvijek ostati zapisan u analima Planinarskog društva Opatija, baš poput vrijednih podataka i fotografija koje su monografijom sačuvale za vječnost.
