Tin Lučin, Halil Jaganjac, Filip Glavaš, Vlado Matanović…Znate li što je zajedničko ovom „pokeru“ hrvatskih rukometnih reprezentativaca? Svi su oni u mlađim kategorijama nosili dres Kozale, kluba koji očito zna formulu stvaranja kvalitetnih igrača.
-Nakon nekoliko sezona stagnacije u brojnosti i rezultatima, posljednjih godina vraćamo se na „stare staze“, pa trenutno brojimo preko stotinu igrača omladinskog pogona. Radimo s pet uzrasnih kategorija: U9, U11, U13, U15 i U17, a s čak dvije od njih (U13 i U17, op.a.) „u igri“ smo za odlazak na državno prvenstvo, kaže voditelj omladinskog pogona Kozale Igor Šustić.
Temelje koje mladi igrači dobiju u najranijoj dobi ostaju u njihovom rukometnom DNK do kraja karijere, stoga je kvalitetan trenerski kadar od presudne važnosti za uspjeh.
-Opredijelili smo se za mlađu garnituru trenera, od 25 do 40-ak godina starosti. Riječ je o školovanim, licenciranim stručnjacima koji prate stručne trendove. S prvom ekipom trenira se na Kozali, a sa svima ostalima u dvorani 3. maj na Kantridi. Imamo i vanjske suradnike, uglavnom profesore tjelesnog odgoja s rukometnim iskustvom koji se, kada je to potrebno, priključuju radu.
S mlađim kategorijama radi se po najvišim stručnim standardima.
-U klubu smo razvili strategiju rada te jasno definirali koji taktički i tehnički elementi moraju prevladavati u svakoj pojedinoj dobi. Tu je čitav niz elemenata, od hvatanja i dodavanja lopte u mjestu i trku, vođenja lopte, trokoraka, udarca iz prvog koraka, udarca iz trokoraka, razvijanja kontre i polukontre, „pobiranja“ lopte, zaleta, utrčavanja, otkrivanja i osnovnih varki.
Oni najbolji s vremenom doguraju i do prve momčadi koja se natječe u Prvoj HRL.
–Godinama smo stabilan prvoligaš, rijetko se borimo za sam vrh, ali niti ne padamo na dno ljestvice, uglavnom smo u nekoj „zlatnoj sredini“, naglašava Šustić. Ovu sezonu odllično smo otvorili i u prvom dijelu bili među najboljima, no, sve su to mladi igrači skloni oscilacijama, pa smo s vremenom malo “potonuli”. Sada smo osvojili vrlo važan bod u utakmici s bivšim premierligašem Rudarom iz Labina, stoga smatram da nećemo imati problema s održanjem prvoligaškog statusa. Prva liga idealna je za nas jer omogućava kvalitetan razvoj mladih igrača, predstavlja obaveznu stepenicu prije nastupa u Premier ligi, a vidjeli smo u prošlosti da je doista veliki broj igrača Kozale završio u prestižnim ligama i natjecanjima.
Ipak, kada je u pitanju ulazak u elitni rang, u klubu su čvrsto „s nogama na zemlji“.
-Kozala nije klub koji ima mogućnosti plaćanja igrača, to su sve dečki koji prije svega vole rukomet, a naravno da im mi ne branimo da budu uspješni i ambiciozni, na kraju krajeva to je i naš cilj.
Uspješni i ambiciozni su i članovi U17 ekipe koja se natječe u ligi s ekipama iz Istarske, Ličko-senjske i Karlovačke županije.
-Trenutno smo četvrti što nam garantira odlazak na državno prvenstvo, no neke momčadi koje se nalaze iza nas nisu odigrale sve zaostale utakmice pa čekamo rasplet. U juniorskoj dobi polako ih pripremamo za seniore, to je ono završno „brušenje“ prije odraslog rukometa, kaže trener Ivan Lovrić.
Sudeći prema igračkom stažu dugom osam godina, kapetan momčadi U17 Niko Jovović dobro je „izbrušen“ i spreman za seniorski rukomet.
-Počeo sam s mini rukometom, iako sam prije toga trenirao tri, četiri sporta. Krenuo sam u Kozali, jedno vrijeme igrao u Čavlima, a sada sam opet ovdje, u ekipi na koju sam jako ponosan, naglasio je Niko.
Kada su u pitanju sportske ambicije i rukometni idoli, kapetan juniorske momčadi nije imao previše dilema.
-Volio bih postati standardan član prve momčadi, a sve iznad toga bio bi veliki plus. Potajno “sanjam” o Premier ligi, ali vidjet ćemo što će biti u budućnosti. Od naših igrača najviše volim Tina Lučina, dok mi je najbolji strani rukometaš Sander Sagosen.
Svoje snove i ambicije ima i vratar U15 momčadi Matej Stojak.
-Rukomet treniram osam godina, i za razliku od Nike, meni je to bio prvi sport. Počeo sam u polju, ali na jednom treningu slučajno sam završio na golu. Bio sam dobar i na kraju tamo i ostao, sa smiješkom će Matej koji je svjestan što je potrebno za uspjeh.
-Treba talenta, ali prvenstveno puno rada i redovitih dolazaka na treninge. Želim napredovati, a od igrača na mojoj poziciji uzor mi je Marin Šego.
Puno rada i “prolivenog” znoja u budućnosti čeka mlade rukometaše Kozale. No, sve je lakše i jednostavnije uz dobru klapu i pozitivnu atmosferu, vidljivu „iz aviona“ svima koji barem na minutu „zavire“ na njihov trening. Lučin, Matanović, Jaganjac i Glavaš pokazali su im put i recept za uspjeh, a na njima je da ga slijede, te jednoga dana možda i naslijede svoje rukometne idole.
