„Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani“, izjavio je jednom prilikom čuveni irski književnik George Bernard Shaw. I doista, hrana izaziva emocije, a osim što predstavlja vrhunski užitak za nepce i dušu, uz hranu slavimo, tugujemo, bez nje ne možemo živjeti niti opstati. No, svako podneblje ima svoje gastronomske posebnosti i karakteristična jela, od sushija u Japanu, paelle u Meksiku ili ćevapa u Bosni i Hercegovini. Brojni „putoholičari“ na svojim putovanjima uživaju u gastronomiji kraja kojeg posjete, a iznimka nije niti Riječanin Filip Jakovac, mladi poduzetnik i svjetski putnik.
-Svaka zemlja ima hranu koja oduševljava, ali mene su osobno „bez teksta“ ostavile kavkaske zemlje, ustvari čitav istočni, azijski svijet. U tim krajevima najčešće jedu ovčetinu s janjetinom, janjetinu s ovčetinom, bravetinom i slične kombinacije, bitno da je “u igri” ovčje meso.
Oduševljen Mongolijom
Zemlja koja je Filipa u gastronomskom smislu možda i najviše osvojila, svakako je Mongolija.
-U Mongoliji je, primjerice, uobičajeno punjenje iznutrica raznim mirodijama, mesom, začinima, to obožavaju pripremati i jesti, a kefir i mlijeko su nezaobilazni. Iako ima samo 2,8 milijuna stanovnika, Mongolija zauzima ogroman teritorij na kojem se uzgaja oko 80 milijuna grla stoke. Od mlijeka rade stotine vrsta nevjerojatno ukusnih kremastih sireva, jogurta, a zanimljivo je da se proces pripreme nije promijenio stotinama godina unatrag. Nema pasterizacije ili sterilizacije tako da sam, konzumirajući njihove sireve, iz usta neprekidno vadio dlake i vunu, pa ti sad uzmi ili ostavi, smije se Filip. Unatoč tome, to su najbolji sirevi koje sam ikada probao. Kada sam došao u Rijeku stavio sam ih u maslinovo ulje i tako im produžio vijek. Idućih godinu i pol uživao sam u mongolskom siru u kombinaciji s vinom, posebno s našom Belicom.
Filip je vlasnik turističke agencije specijalizirane za Balkan te dobar poznavatelj balkanske gastronomije.
-Što se više spuštaš prema istočnom i južnom Balkanu, jače se osjeti turski utjecaj. Gastronomski gledajući, Europa je doista raznolika i zanimljiva, teško se odlučiti između mediteranske ili kontinentalne kuhinje.
Pastrmajlija i trileća
Ipak, kada je u pitanju najfinije jelo koje je probao u zemljama Balkana, Jakovac nema baš nikakvih dvojbi.
Štipska pastrmajlija, uzviknuo je bez razmišljanja.
-Riječ je o makedonskom tradicionalnom jelu iz grada Štipa, nekoj vrsti peciva s mesom, izrazito balkaniziranoj verziji pizze, iako nije riječ o klasičnoj pizzi. To su komadići mesa s jajima, sirom i crvenom paprikom na tijestu, vrlo ukusno, iako izvan Makedonije malo poznato jelo. Pastrmajlija je izrazito lokalna, priprema se samo u Velesu i Štipu.
Od slastica, Filip je izdvojio jednu koju je kušao upravo u Makedoniji.
-Meni je najbolja jednostavna hrana, recimo obožavam kolač trileću. Ima ga u mnogim zemljama Balkana, to je orijentalna slastica koju su preuzele zemlje u našoj regiji. Natopljen je mlijekom i preliven karamelom, izrazito sočan i ukusan.
“Dašak” Tajlanda u srcu Rijeke
Svoja gastronomska iskustva s brojnih putovanja Filip je pretočio u Sabai, restoran s tajlandskom hranom u centru Rijeke, oazu azijske kuhinje koju je s poslovnim partnerom otvorio prije nekoliko mjeseci.
-Za razliku od mene “balkanca”, kolega je vlasnik turističke agencije specijalizirane za Aziju. Putujući na Tajland upoznao je tamošnje vrhunske kuhare koji su željeli doći u Europu. Tako se “rodila” ideja o suradnji i otvaranju specijaliziranog tajlandskog restorana što smo početkom ove godine i ostvarili. Glavna kuharica je Sommy, vrhunska tajlandska chefica koja je prije Hrvatske radila u Njemačkoj.
Sabai je jedan od prvih autohtonih restorana tajlandske kuhinje u Hrvatskoj, s vrlo orginalnim jelima i ambijentom.
-Neću baš sto posto tvrditi da smo jedini da se netko ne uvrijedi, ali znam da smo svakako jedni od rijetkih koji nude takvu vrstu hrane. Postoji sličan restoran u Splitu, no mislim da nije riječ isključivo o tajlandskoj hrani već fuziji azijske kuhinje, te jedan tajlandski fast food u Zagrebu i to je sve, naglašava Filip. U našem restoranu nudimo isključivo autentičnu tajlandsku hranu, točno onakvu kakva se može kušati i na Tajlandu. Ne kupujemo ništa u tubi, sve umake radimo ručno. U 15-litarski lonac ubacimo sve sastojke potrebne za umak, i nakon višesatnog „krčkanja“ stvori se tajlandska “gastro magija”, zadovoljno će simpatični riječki kreativac.
Pad thai i patka s curryjem
U Sabaiju nude „klasike“ tajlandske kuhinje, ali i brojna druga autohtona jela.
-Nezaobilazan je Pad thai koji dolazi u kombinaciji s račićima, piletinom ili veganski, mogli bi ga nazvati zdravim tajlandskim fast foodom. Sastoji se od tjestenine koja se „ofuri“ pa se prži. Uz tjesteninu, točnije rezance, dolazi i jako puno povrća, škampi, naravno, tu su i nezaobilazni ljuti umaci. Druga dva tipična jela su pečena patka s curryjem te rižom ili rižinim rezancima kao dodatkom te pržena patka sa žutim rezancima.
I deserti tajlandske kuhinje u Sabaiju zvuče i izgledaju egzotično i ukusno.
-Imamo Mango sticky rice, odnosno na tajlandskom Khao neow ma muang. Iza tog naziva kriju se dvije ogromne kuglice sladoleda od manga sa ljepljivom rižom kuhanom u kokosovom mlijeku, preljevom od čokolade te kockicama i domaćim džemom od manga. Zanimljiva je i banana kuhana u kokosovom mlijeku te spring rolice s bananom i nutellom.
Kao i svaka druga kuhinja, i ona tajlandska ima svoje posebnosti , a jedna od njih je način pripreme povrća.
–Povrće je uvijek napola kuhano kako bi zadržalo sva nutritivna svojstva. Poznato je da se dužom termičkom obradom mijenja kemijski sastav hrane, nažalost, istodobno uništavaju vitamini i minerali. Povrće pripremljeno na tajlandski način zadržava svoju teksturu, svježinu, hrskavost i okus.
Druga specifičnost je izuzetna ljutina tajlandske kuhinje.
-Što je za nas sol, to je za Tajlanđane ljutina koja dolazi prvenstveno od čilija. To je potpuno druga vrsta ljutine, čak i po svojim biološkim i kemijskim svojstvima od npr. papra. Kod nas u Sabaiju je moguće naručiti jela s rasponom ljutine od 0 do 5 što je vrlo važno, jer rijetko koji Europljanin može podnijeti razinu ljutine koja je prosječnom Tajlanđaninu sasvim normalna.
Svi koji malo bolje poznaju Filipa i njegovu životnu filozofiju, znaju kako je otvaranje restorana tajlandske kuhinje u srcu Rijeke samo početak ostvarenja puno veće vizije tog izuzetno kreativnog mladog čovjeka.
–Želimo od ovog mjesta napraviti oazu egzotike u centru Rijeke. Ukoliko dobijemo dozvole, u blizini restorana napravit ćemo mali teatar, mjesto za recitaciju i vox populi, osvježiti fasade, organizirati razne kulturne i zabavne događaje, nazvao bih takav projekt jednim gastro-sociološko-kulturnim eksperimentom.
