Marko Strahija se vratio kući! Otprilike ovako bi mogao glasiti radni naslov priče o plivačkom olimpijcu i Primorjašu koji se nakon 14 godina odsustva vratio u „staro jato“.
-Na poziv direktorice Sanje Jovanović odlučio sam se nakon desetljeća i pol rada u Rijeka sportu vratiti u klub, vidjevši da se u Primorju okupila vrhunska ekipa puna znanja, iskustva i energije za realizaciju ambicioznih plivačkih projekata. Sanja i Krešo Čač su ljudi s kojima sam odrastao, nakon razgovora s njima osjetio sam želju da se uključim u tu perspektivnu priču. Sviđa mi se u kojem smjeru ide klub i nadam se kako mogu pridonijeti njegovom boljitku, rekao je Strahija.
Nekadašnji vrhunski „leđaš“ u Primorju će obavljati funkciju koordinatora.
–Moja glavna zadaća bit će veza između bazena, plohe i kancelarije, odnosno nadgledanje provedbe plana i programa treninga kojeg je kreirao Krešimir Čač. Pomagat ću trenerima, instruktorima, komunicirati s roditeljima, na neki način povezivati različite segmente djelovanja kluba.
Dugoročan cilj stvaranje olimpijaca
Dugoročni cilj struke je stvaranje vrhunskih plivača i potencijalnih sudionika olimpijskih igara.
–Želimo stvoriti najbolje plivače i predano ćemo raditi na tome. Teško je reći što će se desiti za četiri godine, ali svi smo optimistični jer znamo koliko smo truda, energije i znanja spremni uložiti u taj klub, naglasio je Strahija.
„Primorjaška“ plivačka obitelj vrlo je brojna.
-U klubu imamo preko 500 članova, a u školu plivanja primamo već četverogodišnjake. Na čelu struke nalazi se Krešimir Čač, a uz njega tu su treneri natjecateljskog pogona Ana Bajok i Filip Cik, trenerica „suhih“ treninga Jadranka Antunović te instruktori plivačke škole kao i poslovni tajnik Bojan Sušanj. Glavni ciljevi u idućem periodu su provedba i nadogradnja postojećeg programa rada te povećanje članstva, s obzirom da jedino iz široke baze i određene kvantitete možemo stvoriti kvalitetu. U Primorju već sada imamo kvalitetne mlade plivače, ali mi moramo težiti odličnim seniorskim rezultatima. Upravo zato kontroliramo proizvodni proces, kako bi od odličnih kadeta došli do odličnih seniora.
Sportski trening općenito, jako se promijenio od Strahijinih plivačkih početaka.
–Treninzi su puno drukčije koncipirani, puno je više znanosti u svemu tome. Kod nas se plivalo jako puno “nekvalitetnih” kilometara. Sada je poznato koliko i u kojoj zoni plivač mora plivati, kako će se najbrže oporaviti. I prije se to donekle znalo, ali je bilo moderno jako puno plivati. Uz to, u sport je ušao trening snage, a to se i vidi po rezultatima koji su puno bolji nego nekada.
Žele li dostići vrhunske rezultate svojih koordinatora i direktorice, mladi će Primorjaši morati dobro „zapeti“.
-Teško je to uopće opisati. Dolaskom u seniorsku dob trenira se pet, šest sati dnevno, a kreće se vrlo rano, već u petoj godini života. Već u desetoj godini talentirana djeca počinju trenažni proces od pet, šest dvosatnih treninga tjedno, to su kilometri i kilometri plivanja. Možemo slobodno reći kako prosječan plivač tijekom dvadesetogodišnje karijere ispliva preko 40 tisuća kilometara. Tu su i brojni treninzi snage, a i fakultetske obaveze, jer većina plivača završava studij.
Vrhunsko plivanje samo za one najupornije
Kako se motivirati za teške dugogodišnje treninge Strahija zna „iz prve ruke“.
-Nama novac nije predstavljao motiv. Iz moje generacije je izašlo desetak olimpijaca, plivanje je za nas predstavljalo način života. Družili smo se i uživali zajedno, a kako su „rasli“ rezultati, povećavao se i motiv. Plivanje je vrlo specifičan sport koji traži specifične ljude, u njemu uspjevaju samo oni najuporniji. Odlično je imati talent, ali bez velike upornosti i predanog rada nema uspjeha.
Uz posao koordinatora Plivačkog kluba Primorje, Strahija je dobio još jednu zahtjevnu funkciju, postavši dopredsjednik Hrvatskog plivačkog saveza.
-Uz mene i predsjednika Josipa Varvodića novi članovi Izvršnog odbora su nekadašnji plivači Joško Vučetić, David Pavlinić i Davor Brdar, a tu su i oni dosadašnji Vladislav Veselica, Jadranka Orešković, Ivan Ćaleta i Marina Gržinić-Burić. Mojoj je generaciji plivanje puno dalo, vrijeme je da i mi plivanju nešto vratimo. Istog trenutka počeli smo raditi i konzultirati se, ubrzo ćemo oformiti komisije i odbore te povezati struku i program do Olimpijskih igara u Parizu, ali i za sljedeći olimpijski ciklus.
Marko Strahija “nema straha”, odlučno i energično sa svojim kolegama iz Primorja i HPS-a kreće u stvaranje novih prvaka i nasljednika Sanje Jovanović, Duje Draganje, Krešimira Čača, Gordana Kožulja, Miloša Miloševića i njega samoga.
