„Gdje ima volje, ima i načina“, poslovica je koja tako dobro pristaje Milanu Vukajloviću „Vuku“, sportskom entuzijastu i čovjeku koji već godinama dokazuje kako ograničenja postoje samo u glavama onih nedovoljno upornih. Bivšeg košarkaša lokalnih riječkih klubova šira je javnost upoznala prije pet godina, kada je zahvaljujući njegovoj originalnoj ideji o pokretanju Gospodarskih igara, obnovljeno devastirano vanjsko košarkaško igralište na Zametu.
–„Glavni krivac“ je moj sin Ivan kojem sam čvrsto obećao da ću urediti tada potpuno zapušteno igralište. Najlakše je bilo pronaći izvođače radova, puno teže i izazovnije skupiti čak 130 tisuća kuna potrebnih za obnovu terena. Krenuo sam u tri pravca, obrativši se Primorsko-goranskoj županiji, Gradu Rijeci te većim tvrtkama s našeg područja. Na početku je bilo puno upitnika i pitanja, ali malo po malo “led se otapao”. Donacijama gospodarstvenika došli smo do prvih 50 tisuća kuna, a s tom „kartom u ruci“ pokucali na vrata Grada i Županije koji su, prepoznavši naš entuzijazam i važnost projekta, dodali ostatak.
Godinu dana kasnije Vuk je ispunio obećanje dano sinu. Svečano otvaranje obnovljenog Zameta bilo je spektakularno.
–Neno Belan i Sandro Bastijančić na pozornici za mikrofonom te Zametski zvončari i Škola zumbe Zamet na terenu napravili su veličanstvenu atmosferu, a kako su otvorenju prisustvovali predstavnici županijske i gradske vlasti iskoristio sam priliku da najavim obnovu tribina kao idući korak projekta. Nakon takve najave nije se moglo natrag, pa smo po istom tripartitnom modelu krenuli s drugom fazom obnove.
Igralište na Zametu privuklo Rađu i Karpova
No, kako tribine bez gledatelja i nemaju baš previše smisla, infrastrukturni dio projekta trebalo je nadopuniti sportskim.
-Zajedno s novinarom Kristianom Sirotichem iz Udruge „Koga briga“ organizirali smo humanitarnu košarkašku utakmicu na kojoj su sudjelovali svi riječki olimpijci, bez obzira kojim su se sportom inače bavili u karijeri. Kao poseban gost stigao je Dino Rađa, a kao što smo godinu ranije najavili obnovu tribina, tom prilikom spomenuli smo nove reflektore. Rečeno-učinjeno, a mi smo uvođenjem rasvjete konačno zaokružili čitavu priču.
No, priči ipak nije bio kraj. Kako bi se riječkim gospodarstvenicima zahvalio na pomoći u realizaciji projekta, Vuk je, kao da je riječ o najjednostavnijoj stvari na svijetu, na šahovsku simultanku u Rijeku doveo čuvenog Anatolija Karpova.
-Uz pomoć predsjednika Šahovskog saveza PGŽ Ivana Mandekića došli smo do broja mobitela njegovog menadžera, uspostavili komunikaciju i brzo se dogovorili. Karpovljev dolazak platili su gospodarstvenici, a mi smo im zauzvrat ponudili mjesto na simultanci. Svaka je tvrtka imala jednog sudionika, iza čijih se leđa nalazio baner s logom firme koju predstavlja. Iako planetarno poznat, Karpov je ostavio dojam vrlo jednostavnog čovjeka, a mene je simpatizirao zbog priznanja da o šahu nemam pojma, s osmijehom će Vuk. Nakon što se smjestio u hotel iznenadio me pitanjem „a gdje je to igralište zbog kojeg sam prešao toliki put?“. Drugo jutro odveli smo ga na Zamet i pokazali što je sve realizirano.
Gospodarske igre kao kvalitetan team building
Gospodarske igre rastu iz godine u godinu, sve je više tvrtki koje u manifestaciji na Zametu vide kvalitetan team building.
-Program traje od jutra do večeri, igraju se turniri u nogometu, košarci, stolnom tenisu, boćanju, šahu, pikadu te briškuli i trešeti. Nakon završetka natjecanja i dodjele priznanja obavezno je „treće poluvrijeme“, odnosno druženje do kasnih noćnih sati.
Mlađim je generacijama teško objasniti što je zametsko igralište prije tri, četiri desetljeća predstavljalo tadašnjim riječkim klincima.
-Na tom su igralištu Aramis Naglić, Ivo Nakić i brojni drugi poznati košarkaši toga doba „ostavili kosti“, a moja je generacija satima čekala da nas stariji ponekad pozovu na „hakl“. Bilo je to neko sasvim drugo vrijeme, ne samo zametski već i svi ostali gradski tereni bili su puni „kao šipak“, sve je „pucalo“ od energije, kvalitete i druženja.
A da se i u današnje vrijeme moderne tehnologije igrališta itekako mogu napuniti mladima, „Vuk“ i njegove kolege iz KK Zamet dokazali su još jednim inovativnim projektom.
-Donacijom mladog solinskog inovatora Ivana Mrvoša na igralište smo instalirali „pametnu klupu“ na kojoj djeca pune mobitele, odmaraju i uživaju u druženju. Nije točno da današnji mladi ne žele izaći iz kuće. Žele, ali kako su zahtjevniji, da ne kažem razmaženiji nego smo mi nekada bili, moraš ih privući njima bliskim tehnologijama i određenim komforom.
“Jedan kvart, jedan koš” i “24 sata košarke”
Obnova igrališta na Zametu pokrenula je „lavinu“ novih projekata.
-U suradnji s Odjelom za komunalni sustav Grada Rijeke putem riječkog programa lokalnog partnerstva promijenili smo koševe i ploče na igralištima na Gornjoj Vežici i Turniću, jer uređena igrališta moraju biti raspoređena u više gradskih kvartova. Akciju smo nazvali „Jedan kvart, jedan koš“, a nastavit ćemo je i u budućnosti. Početkom ljeta organizirali smo i turnir „24 sata košarke“, na kojem se neprekidno igralo od petka u 18 sati do poslijepodnevnih sati idućeg dana. No, moram naglasiti kako zametsko igralište nismo obnovili da bude isključivo sportsko borilište već mjesto održavanja raznih kulturno-zabavnih događaja. Tako je na igralištu prošloga srpnja održan susret klapa, a svakog 19. prosinca u 19.15 sati organiziramo doček Nove godine koji privuče veliki broj posjetitelja.
Vukova „zarazna“ energija u klub je privukla puno novih članova, pa je broj mladih košarkaša KK Zamet posljednjih nekoliko godina višestruko narastao.
–2018. godine imali smo svega 7,8 članova, dok danas brojimo 70-ak djece u nekoliko uzrasnih kategorija. U klubu djeluje i Košarkaški vrtić za djecu od tri do osam godina starosti. Imamo puno upita, no, nažalost, nedostatak infrastrukuture za povećanje kapaciteta. To su mala djeca, ona ne mogu trenirati na velikom terenu, ali u Domu na Zametu imamo nekoliko termina za treninge vrtića. Želja nam je da u idućim godinama sredstvima s Gospodarskih igara financiramo rad klupskih trenera, te na taj način roditelje i djecu potpuno oslobodimo plaćanja klupskih članarina.
Vuk i njegovi prijatelji ne misle stati, zašto i bi kad im ide toliko dobro. Volje, entuzijazma i kreativnosti imaju “na vagone”, a kad je tako, baš ništa nije nemoguće.