Košarka u Opatiji posljednjih godina ponovno živi. I ne samo živi, razvija se i raste! Život joj je, prije tri godine, kad je već bila na izmaku snaga, “u pluća udahnulo” nekoliko entuzijasta koji su je ponovno osovili na noge. Sve ostalo je povijest. Zahvaljujući njima, Košarkaški klub Opatija danas se ponosi s tridesetak mladih članova, učenika mahom opatijske osnovne škole koji se natječu u tri uzrasne kategorije – mini basket, dječaci i mlađi kadeti. Košarci ih uči 28-godišnji Niko Rončević, koji, blago rečeno, uživa u svom poslu.
“U ovom sam klubu kao trener počeo raditi prije četiri godine, kad je opatijska košarka bila u svojevrsnoj stagnaciji. Prije tri godine nešto se pokrenulo, ali onda je došla korona, tako da smo ozbiljnije krenuli tek prije godinu dana. U prošloj je školskoj godini u klub došlo desetak nove djece u najmlađoj dobi što mi je bilo izuzetno drago, jer sam s njima počeo ispočetka. Dečki su stvarno odlični, nisam mogao poželjeti bolje, i oni su zapravo omogućili da sve dođe na ovu današnju razinu. Danas, nakon godinu dana, imamo 27 članova od 2009. do 2014. godišta, svi redovno treniraju i trude se, a to je ono najbitnije”, objasnio je Niko.
Glavni cilj opstanak opatijske košarke
Da bi došao do ovog trenutka, Košarkaški klub Opatija prošao je svoje “bure i nevere”. Sve ih pamti Mladen Šćulac, opatijski vatrogasac i košarkaš, te osoba koja posljednje tri godine sjedi na predsjedničkoj stolici kluba.
“Novi upravni odbor košarkaškog kluba djeluje već treću godinu, a u njemu su osim mene potpredsjednica Verica Stanić, Robert Jurković, Miloš Šćepanović i Niko Rončević. Klub je u prethodnom mandatu bio nažalost “korak” pred zatvaranjem, i mi smo se prije tri godine sastali s namjerom da ga pokušamo “održati na životu”, da nastavi raditi i da bude dostupan djeci. Naša je namjera bila da košarka u Opatiji opstane i da klub kao takav bude dostupan djeci, što smo u konačnici i uspjeli napraviti”, navodi Šćulac.
Tradicija košarke u Opatiji seže u 1955. godinu, od kada klub djeluje s promjenjivim uspjehom.
“Košarkaški klub Opatija najbolje je rezultate imao 1971. godine kad je klub zamalo ušao u 2. ligu. Tada nije prošao kroz kvalifikacije, pa je ostao na razini Opatije i riječke regije, a kroz povijest se natjecao i u istarskoj ligi. 2010. godine dogodio se još jedan pokušaj iskoraka za klub, ali zbog financijskih razloga niti to nije uspjelo. I od te godine klub je počeo polako stagnirati”, prisjeća se Šćulac.
Podrška Grada Opatije i susjednog KK “Kastav”
Ponovno oživjeti klub nije bio lak zadatak, ali u svemu su imali podršku Grada te Košarkaškog kluba “Kastav”.
“Zasluge za ponovni uzlet pripadaju i KK “Kastav” te njihovom treneru Eugenu Tončiniću, koji je trenutno mentor našem treneru Niki Rončeviću. Oni su nam puno pomogli prilikom rada i treninga s mlađim dobnim kategorijama, i to posebice kod održavanja turnira. Naime KK Opatija u spomen na dva preminula člana, Marina Cvetkovića i Borisa Lazarina, održava dva turnira, u čemu imamo veliku pomoć kastavskog kluba i na tome im neizmjerno hvala. Također, tu je i Grad Opatija koji nam organizacijski jako pomaže. Na površini ove dvorane sada su tri terena što je odlično. Na taj smo način i mi dobili nove termine. Prostor bude manjih dimenzija ali je moguć trening i to za čak tri ekipe istovremeno”, objašnjava Šćulac.
Mladi se opatijski košarkaši trenutno natječu u županijskoj ligi za mini basket, dječake i mlađe kadete.
“Mi se trudimo da ta djeca imaju što više utakmica, jer jedno je igrati sa svojim kolegama na treningu, a drugo na utakmicama gdje se stvara ekipa. Vodimo ih u različite, nama bliže sredine – Krk, Crikvenicu, Cres, Mali Lošinj, pokušamo učiniti da se osjećaju ugodno, da im je lijepo na treningu i da znaju da se uvijek imaju kome obratiti. Organizacijski i financijski nismo još u mogućnosti sudjelovati u međužupanijskoj ligi. Pokušat ćemo neko vrijeme zadržati tu razinu, a onda napraviti i korak naprijed”, naglašava predsjednik KK Opatija.
Mnogi u klubu treniraju tek kratko, ali “u nogama” već imaju nekoliko utakmica. To iskustvo im, mišljenja je trener Rončević, itekako koristi.
“Nemamo još neke rezultate, ipak je bila prva godina, ali bitno je da su se dečki natjecali, da su dolazili na utakmice i da su stekli neko iskustvo. Preko ljeta smo trenirali svaki dan po dva sata, što je po meni izuzetno puno za te godine, a sada dok traje škola imamo četiri treninga tjedno po sat i pol, a uskoro počinju i utakmice. Na raspolaganju imamo Sportsku dvoranu Marino Cvetković te školsku dvoranu opatijske osnovne škole. Treniramo ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom, a srijedom planiramo organizirati individualne treninge, kako bi igrači još više napredovali. Također, djecu ćemo zbog velikog broja morati podijeliti u dvije grupe – početničku i natjecateljsku, pa će prva grupa imati dva do tri treninga a druga četiri plus taj dodatni.”
Zadovoljan je trener, zadovoljni su i igrači.
“Niko je odličan trener, meni je najbolji! A i treninzi su super – prvo malo šutiramo na koš, pa radimo neke vježbe za zagrijavanje i onda ostatak vremena igramo košarku”, objasnio je 11-godišnji Rene Karabaić.
Hvalospjevima se pridružuju i njegovi nešto stariji suigrači koji su se, kako tvrde, nakon isprobavanja raznih sportova “pronašli” u košarci.
“Isprobao sam još tri sporta, ali na kraju sam izabrao ovaj i njega treniram posljednjih pet godina. Kad sam tek krenuo nije nas bilo baš puno, ali sad je super. Najviše mi se sviđaju utakmice i što se ovdje družim s prijateljima”, naglasio je 13-godišnji Vito Bjelobaba.
Njegov vršnjak i razredni kolega Leon Rošulov tvrdi da se na treninzima znaju podosta oznojiti.
“Treniram skoro godinu dana, a krenuo sam trenirati jer mi je izgledalo fora. Prije toga sam neko vrijeme trenirao rukomet, pa mi je bilo lakše jer sam već znao s loptom. Treninzi znaju biti naporni, radimo dosta sklekova.”
Rezultati se postižu radom. Zna to i trener Niko, koji od svojih dečki pokušava izvući najbolje.
“Puno radimo, dosta ih gnjavim ali sam i prijatelj s njima. Pokazalo se da u cijelom procesu i sam učim, pa sam shvatio da prema nekima treba biti oštar, prema nekima blaži, a prema nekima jako blag. I na kraju, kad se sve posloži, kad ti s njima imaš neki odnos i svakog dobro poznaješ, sve počinje bolje izgledati”, iskreno će Niko.
Klub se kao feniks izdigao iz pepela, a što im nosi budućnost ostaje za vidjeti. Uprava tu ima svoje želje i planove.
“Planovi su doći do juniorske ekipe, do te faze nas prati i Grad. Poslije ti mladi ljudi upisuju fakultete i zaposle se, pa seniorske ekipe uvijek budu problem. Teško je skupiti kvalitetnu ekipu koja je stabilna, a svaka liga ima i svoje dodatne troškove. Osobno bih volio da do tog juniorskog dijela dođemo čim prije, što naravno ovisi o mnogo čimbenika, a za seniore ćemo onda vidjeti.”
Put je neizvjesan, ali uz ovakvu organizaciju i podršku sve je ostvarivo. Za to vrijeme vrata kluba otvorena su za nove članove, djecu rođenu 2013. i starije.
“Zainteresirani se mogu javiti našem treneru na 091 4199401 te potom doći na jedan od treninga isprobati ovaj sport. Treba naglasiti i da su svi članovi Košarkaškog kluba Opatija, zahvaljujući sredstvima Sportskog saveza Grada Opatije te donacijama bivših članova, oslobođeni plaćanja članarine, što je zasigurno olakšavajuća okolnost za roditelje i jedan od razloga zbog čega naš klub broji sve više djece”, zaključio je Šćulac.
Sportski objekti su tu, termini osigurani, djeca zainteresirana, a trener motiviran. Zvuči kao dobar početak još jedne lijepe opatijske priče o košarci.
