Večer preplavljena snažnim emocijama i pozitivnom energijom. Takvom, pa i mnogo snažnijom rečenicom mogla bi se opisati atmosfera tijekom velike i dugo iščekivane proslave 50. obljetnice Košarkaškog kluba „Kraljevica“. Kako bi drukčije i bilo kada se nakon toliko vremena sretnu ljudi koji su zajednički odrastali „braneći boje“ kluba u kojem su „ostavili“ najljepše godine života. Velika sala Hotela Kraljevica bila je gotovo pretijesna za „braću po košarci“, brojne bivše igrače, trenere i funkcionere koji su te večeri „okrenuli kotač vremena“, vrativši se na trenutak u neka dobra, stara, pomalo zaboravljena sportska vremena.
Povratak u romantičnu prošlost olakšala im je monografija o povijesti Kluba, zanimljivo i vrijedno štivo napisano „perom“ nekadašnjeg istaknutog košarkaša Kraljevice, nakladnika i novinara Ivice Šubata.
–Monografija kronološki prati zbivanja od početka djelovanja Kluba 1971. godine do danas. Svaku ligašku sezonu prati fotografija ekipe, a tu je i popis igrača, rezultati po kolima, konačna prvenstvena ljestvica, kao i pojedinačna statistika. Trebalo je nekako početi, a mi smo krenuli od klupske arhive, biltena Saveza, razgovora s akterima pojedinih razdoblja te hrpe novinskih izvještaja. Tijekom tri godine rada na monografiji barem osam puta posjetio sam Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku u Zagrebu, listajući nekadašnja izdanja Sportskih novosti u potrazi za statističkim podacima.
Autor monografije priču o kraljevičkoj košarci doživio je i s “one druge strane”, jer dobar dio mladosti proveo je u dresu Kraljevice.
-Svako sam jutro iz rodnog Jadranova putovao u Dom na jutarnji individalni trening s Milom Rapaićem, nakon toga produžio na nastavu u Pomorsku školu u Bakru, a predvečer u Kraljevici odradio novi trening. Takav “ludi” tempo ne bih izdržao bez velike ljubavi prema Klubu i košarci, a isti je slučaj bio i s mojim suigračima, rekao je Šubat.
Nakon svečane sjednice na kojoj su podijeljena priznanja brojnim zaslužnim članovima, monografija je „razgrabljena“ u svega nekoliko minuta, jer svi su željeli „zaviriti“ u knjigu svojih mladenačkih uspomena.
-Ova je večer za mene vrlo emotivna, jer u svakom od vas vidim neku sliku svog života, rekao je u toplom pozdravnom govoru gradonačelnik Kraljevice Dalibor Čandrlić, koji se na svečanosti našao u dvostrukoj ulozi prvog čovjeka grada te jednog od najboljih klupskih igrača svih vremena. Tijekom bogate karijere popularni „Dale“ kako su ga oduvijek zvali njegovi košarkaški „suborci“, nemilosrdno je tricama punio koš protivničkih ekipa, a njegovih 48 poena na utakmici s pazinskom Istraplastikom i danas predstavlja nedostižan klupski rekord.
U Kraljevici “kao od šale” padali Alkar, Oriolik, Maribor, Monting…
Kraljevička košarkaška večer bila je prigoda za prisjećanje na slavna vremena, jer 80-ih godina u legendarnom Domu kulture i sporta „kao od šale“ padali su su sinjski Alkar, splitski Dalvin, zagrebački Monting, Borovo, Maribor, Oriolik, a niti prvoligaškim ekipama na kraljevičkom parketu nije bilo nimalo lako. U posebnom sjećanju starijih ljubitelja košarke utakmica je 1/16 finala Jugo-kupa u kojoj je 1980. Kraljevica ugostila Šibenku predvođenu čuvenim Zoranom „Mokom“ Slavnićem i tada još „mlađahnim“ Draženom Petrovićem. Momčad koja je samo tri godine kasnije osvojila naslov državnog prvaka u tada najjačoj ligi na svijetu nakon NBA jedva je pobijedila Kraljevičane, koje je, pruživši nezaboravnu partiju, predvodio legendarni strijelac Nikola „Nidžo“ Radaković. U istoj utakmici 19 poena postigao je dugogodišnji centar Kraljevice Nikica „Nike“ Rosić, iskusnik koji se sjeća brojnih anegdota i zanimljivosti iz bogate klupske prošlosti.
–Daleko najteža gostovanja bila su u Sinju, nevjerojatno je što se sve događalo u toj dvorani. Sjećam se kako smo početkom 80-ih tamo igrali važnu kvalifikacijsku utakmicu. Trebala nam je pobjeda ili eventualno poraz od četiri poena razlike za ulazak u viši rang. Izgubimo li razlikom od pet do sedamnaest koševa u višu ligu ušao bi Karlovac, a s našim porazom od sedamnaest ili više poena profitirao bi Alkar. Atmosferu na toj utakmici teško je opisati. Gađali su nas kovanicama, gledatelji koji su stajali iza naše klupe čupali su za kosu rezervne igrače, svašta se tu dešavalo. Na kraju, izgubili smo s dvadeset poena razlike što je Alkaru bilo dovoljno za prolazak, ali njihovi navijači svejedno su skočili s tribina i počeli nas „naganjati“ po parketu. Brzo smo pobjegli u svlačionicu, a kasnije pod jakom policijskom pratnjom jedva izašli iz grada. Policajci koji su nas ispratili rekli su „dodajte gas i ne zaustavljajte se barem sat vremena“! Neću ni pomisliti što bi se dogodilo da smo slučajno pobijedili, sa smiješkom će Nike koji se prisjetio i legendarnih dvotjednih odlazaka u Poljsku, također početkom 80-ih.
Nezaboravni izleti u Poljsku
-U Poljskoj je u to vrijeme prosječna plaća iznosila oko 50 njemačkih maraka, a svatko od nas imao je u džepu barem 700-800 maraka. Možete misliti kako je to izgledalo, mogli smo doslovno kupiti što god smo htjeli, malo je falilo da ne kupimo čak i auto, ali njihovi propisi nisu nam to dopustili. Zanimljivo kako smo u Gdanjsk stigli baš na početku poznate pobune radnika u brodogradilištu „Lenjin“ predvođenih Lechom Walesom. Govorilo se tih dana o izglednoj ruskoj intervenciji, a kako nije postojao internet, mobitel niti društvene mreže nismo se mogli javiti kući, naši u Kraljevici bili su „ludi“ od brige.
Na velikoj košarkaškoj fešti nisu zaboravljeni niti oni članovi Kraljevice koji su “iz sjene” godinama davali veliki doprinos radu Kluba, a takvih je bilo podosta. Prisutni su se rado prisjetili dugogodišnjeg oružara, danas pokojnog Nikole Blažine zvanog “Miko žuti”, tehnika Mate Uzelca, pokojnog dugogodišnjeg redara Nedjeljka Kariolića”Kareta”, vrijednog organizatora i zapisničara Zlatana Turine “Šimeta”, pokojnog tehnika Andrije Černija, kroničara Stjepana Mikca, kao i istaknutih klupskih funkcionera na čelu s legendarnim pokojnim predsjednikom Vladimirom Konjevićem, ključnom figurom Kraljevice u njezinu “zlatnom” razdoblju 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, te Darkom Konjevićem koji je sa stažom od 15 godina na čelnoj poziciji Kraljevice najdugovječniji predsjednik u povijesti Kluba, u kojem je na raznim organizacijskim funkcijama proveo gotovo četiri desetljeća. Tu su i brojni treneri, među kojima se ističu Miroslav Sladović, pokojni Milo Rapaić, Franjo Lekan, Damir Mavrić, Zlatan Kalajžić, Smiljan Blažević, Davor Tadej, ali i drugi stručnjaci koji su tijekom pola stoljeća djelovanja Kluba sjedili na klupi seniorske momčadi te mlađih klupskih kategorija. Posebna počast odana je i svim preminulim igračima te članovima kluba od 71′ do danas.
Proslava pola stoljeća Kluba nije mogla proći bez „najkošarkaškije“ kraljevičke obitelji. Supružnici Renata i Franjo Lekan te njihov sin Marko, svatko u svoje vrijeme nosili su dres Kraljevice. Franjo je bio član momčadi koja je pod vodstvom profesora Miroslava Sladovića odigrala prvu povijesnu klupsku utakmicu protiv Kantride u travnju 71′.
-Bili smo „mulci“ zaluđeni košarkom. „Za sve je krivo“ Svjetsko prvenstvo u Ljubljani nakon kojeg je košarka postala jako popularna. Čitava moja generacija prešla je te godine iz nogometa u košarku. Nakon igračke karijere sjeo sam na klupu i postao jedini trener koji je vodio sve muške i ženske klupske selekcije, rekao je Franjo koji se, sretan zbog susreta sa starim kolegama prisjetio zajedničkih anegdota i šaljivih podmetanja kojima se „razbijala“ monotonija dugih ljetnih priprema.
-Jednom smo na pripremama u Fužinama „u đir uhvatili“ trenera Milu Rapaića. Tih dana plivač Borut Petrič pobijedio je čuvenog Rusa Salnjikova, a Milo je zaželio u novinama pročitati sve o tom njegovom podvigu. Kako je priča o Borutu izašla na duplerici, skupili smo sve novine koje smo našli i stavljali duplericu na duplericu, pa su na kraju čitave novine ustvari imale jednu te istu stranicu posvećenu slovenskom plivaču. Milo je uhvatio novine i počeo ih listati. Nakon nekoliko minuta odjednom je ljutito uzviknuo „pa šta je ovo, pune novine ovog Petriča, pišu o njemu kao da je Dražen Petrović“!
–Prvu, povijesnu utakmicu ženska ekipa KK „Kraljevica“ odigrala je 76′. u dvorani Osnovne škole „Kraljevica“, a sjećam se kako smo tada na utakmicama nosile crvene majice i plave hlačice senjske tvornice trikotaže „Neda“, prisjetila se Franjina supruga Renata. Klub nam je bio druga obitelj, toliko smo bile vezane za košarku da smo doslovno živjele za nju. Renata i njezine kolegice ponosne su što je kraljevička ženska košarka “iznjedrila” jednu Andrijanu Cvitković, aktualnu kapetanicu reprezentacije Hrvatske koja je puno godina nakon njih prve košarkaške “korake” napravila u rodnoj Kraljevici.
-Roditelje ne pamtim u igračkim ulogama, ali odrastao sam uz košarkaške priče koje su me vjerojatno i privukle među obruče. Iako je bio dugogodišnji trener tata se nije miješao u moju karijeru, a možda još ljepše od igračkog bilo mi je trenersko doba na klupi mlađih klupskih kategorija, naglasio je Renatin i Franjin sin Marko Lekan.
Naravno da se košarka u Kraljevici igrala i nakon 80-ih. Bilo je mnogih sjajnih generacija, od one iz sezone 1993./1994. koja se, predvođena trenerom Borisom Pilepićem i kapetanom Obradom Đurićem, do posljednjeg kola sa zagrebačkim Maksimirom borila za drugoligaški naslov, do ekipa iz perioda 2008./2009. te 2010./2011. koje su osvajanjem prve pozicije u A-2 ligi “dogurale” do prvoligaških kvalifikacija. U tom razdoblju istaknulo se nekoliko sjajnih igrača, među kojima braća Davor i Igor Konjević, Josip Đurić, Andro Nuić, Goran Breulj, Kristijan Mavrić, Vedran Cupać, ali i mnogi drugi koji su svoje kvalitete “utkali” u boljitak Kluba. Posebno zapaženu karijeru ostvario je Davor Konjević, dijete Kluba i košarkaš koji je nakon desetak sezona provedenih u dresu Kraljevice s velikim uspjehom igrao u još sedam prvoligaških klubova iz Hrvatske, Slovenije i Rumunjske.
A jedan od najznačajnijih igrača Kraljevice svih vremena svakako je Njegomir Radović, Dalmatinac koji je kao 14-godišnjak 1980. stigao s rodnog Vira, ostavivši neizbrisiv pečat u ulozi igrača, a kasnije trenera i funkcionera.
-Moja generacija prva je pod vodstvom trenera Milana „Sarajeva“ Samardžića izborila nastup na završnici Prvenstva Hrvatske. Kako sam rođen godinu ranije (1966. op.a.) na tom turniru „švercali“ su me pod lažnim imenom Sanjin Grubišić. Cimer mi je bio košarkaš Kvarnera Branko Čubelić koji nas je pojačao na tom natjecanju. Branko me ranije nije poznavao, i još godinama nakon tog prvenstva oslovljavao me imenom Sanjin, sve dok mu napokon nisam priznao kako mi to ustvari nije pravo ime.
Rekonstrukcija dvorane i obnova vanjskog igrališta zalog budućnosti
Vidjevši sjajnu atmosferu i druženje starih sportskih prijatelja zadovoljstvo nije krio niti predsjednik Kraljevice Igor Turina, i sam nekadašnji istaknuti prvotimac koji najodgovorniju klupsku dužnost obnaša posljednjih sedam godina.
–Nama je najvažnije da u klub privučemo što veći broj mladih, a ako se iz te masovnosti „rodi“ neki posebno talentirani igrač, tim bolje. Kraljevica je mali grad, s malim „bazenom“ djece i tu treba realno postaviti stvari. Sretni smo što u Klubu sa stotinjak mališana trenutno radi šest odličnih trenera. Na klupi prve momčadi sjedi Igor Salamun, a ogroman doprinos u radu s mlađim kategorijama daju Krešimir Kozlevčar, Davor Tadej, Ivica Čubelić i Igor Konjević, dok je za kondicijsku pripremu svih kategorija zadužen Antonio Franko.
-Želimo da djeca odrastaju u zdravom okruženju, a mi ćemo dati sve od sebe da im omogućimo putovanja, turnire i pravilan sportski razvoj. Ključ napretka je i dobra infrastruktura, zato smo prije nekoliko godina u prostoru dvorane uredili malu teretanu, na što smo posebno ponosni, istaknuo je Turina.
U Klubu optimistično gledaju na budućnost. Kako i ne bi nakon najave o skoroj kompletnoj obnovi i rekonstrukciji derutnog Doma sportova, izgrađenog još daleke 1979. godine. Prije nekoliko dana započela je i realizacija gradske investicije obnove vanjskog terena iza osnovne škole koji će, prema najavama, uskoro postati jedno od najljepših košarkaških igrališta u Hrvatskoj.
