Svega deset posto vrhunskih sportaša tijekom karijere uspijeva osigurati egzistenciju, dok se veliki broj ostalih “bori” u životu bez svjetala reflektora, „tapšanja po ramenu“ i medijske pažnje kojom su dugo godina bili svakodnevno „obasipani“. Kako pokrenuti uspješnu poslovnu karijeru nakon sportske karijere, bilo je glavno pitanje panela o sustavu podrške u zapošljavanju sportaša na regionalnoj i lokalnoj razini, održanog u organizaciji Zajednice sportova Primorsko-goranske županije u Visokoj poslovnoj školi PAR u Rijeci. O tom izuzetno bitnom pitanju odnedavno brine Karijerni centar za sportaše, na čijem je čelu proslavljena hrvatska olimpijka Snježana Pejčić.
–Naš je osnovni cilj sportašima dati što više informacija o mogućnostima obrazovanja i zapošljavanja nakon završetka sportske karijere. Nikada nije kasno upisati studij, i sama sam ga upisala tek u tridesetoj godini. Teže je, ali nije nemoguće, rekla je Pejčić. Do sada nisu postojali konkretni mehanizmi kojima bi se sportaši povezali s privrednim subjektima izvan sporta, sve je ovisilo o pojedincima i njihovom osobnom angažmanu, no jedan od zadataka Karijernog centra jest da i poslodavci osvijeste kako sportašima nakon karijere treba posao. Krenuli smo i s terenskim radionicama pa dolazimo na pripreme klubova ili reprezentacija i razgovaramo o temama vezanima uz obrazovanje i život nakon sportske karijere. Vrhunski sportaši su ljudi koji su tijekom sportske karijere naučili sve izvoditi savršeno, stoga im je ponekad teško prihvatiti da kao početnici u nekom novom poslu ne mogu biti odmah na vrhunskoj razini, istaknula je osvajačica brončane medalje u streljaštvu na Olimpijskim igrama u Pekingu.
“Sportaši bi trebali ostati u sportu”
Jedan od najpoznatijih riječkih sportaša svakako je Siniša Štemberger, košarkaš izuzetno duge karijere. Štembergeru su 43 godine, ali igra i izgleda kao da mu je barem desetak manje. No, kraj sportske karijere ne odgađa zbog straha od budućnosti, jer već se „pronašao“ u poslu fitness trenera.
-U počecima moje karijere prije dvadesetak godina u Kvarneru jedini student među igračima bio je Andrej Štimac, a niti on, iako je predstavljao primjer organiziranosti, nije uspio završiti studij. Kada sam se prije nekoliko godina nakon dugogodišnjeg profesionalnog igranja vratio u Rijeku zapitao sam se što ću raditi? Utakmice više nisu bile kao nekada, publike nije bilo kao nekada, novca nije bilo kao nekada, ništa nije bilo kao ranije i morao sam donijeti plan za budućnost. Imao sam sreću da sam prihvatio ponudu svog bišeg suigrača Aramisa Naglića i zaposlio se u njegovom fitness centru. Isprva sam gotovo odbio, ne nalazeći se u treniranju rekreativaca. Ipak, ubrzo sam shvatio da me to zanima, jer pomažem nekome tko ima problema s kilažom da smršavi, a onome tko je slab da ojača, našao sam neki smisao i ljepotu u tom poslu. Smatram da se sportaši najbolje snalaze u sportu i da bi u sportu trebali ostati i nakon igračke karijere, iako ima i iznimaka. Evo, moj bivši suigrač Jasmin Perković nakon prestanka igranja otišao je u inozemstvo i radi kao električar. Bitno je da sportaš savlada svoj ego i prihvati nova pravila, jer, primjerice, nakon što si putovao u Las Vegas i gostio se najfinijim delicijama u avionskoj biznis klasi, odjednom slažeš dvoranu za trening rekreativaca, naglasio je Štemberger.
Jedna od prvih obrazovnih ustanova koja je prepoznala značaj edukacije sportaša jest Visoka poslovna škola PAR, koja u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom od 2008. godine provodi dualni studij managementa. Tijekom 15 godina u PAR-ovim klupama sjedilo je 80-ak sportaša.
–Kada smo pokretali studij, prva ideja bila nam je otvoriti sportski management. Ipak, nakon kraćeg razmišljanja shvatili smo da će se s takvom diplomom sportaši kasnije teško zaposliti. Tada smo rekli, „Ok, idemo im dati jedno opće znanje iz managementa na razini prvostupnika, a onda kao jednu od specijalizacija na diplomskom studiju mogu upisati sportski management”. Kasnije se pokazalo kako taj smjer nije dominantan među sportašima baš zbog njihove svjesnosti o mogućim problemima zaposlenja, ali im je jako važno da dobiju temeljna ekonomska znanja. Nismo mi uvođenjem spomenutih programa izmislili „toplu vodu“ već samo slijedili primjer malo organiziranijih društava. Ono što smo napravili za naše sportaše mogu učiniti i sve ostale obrazovne ustanove, stvar je samo njihove dobre volje. Često ističemo kako smo sportska nacija, pa ako je to tako učinimo nešto za naše sportaše, naglasila je dekanica Visoke poslovne škole PAR Gordana Nikolić.
Akademska prilagodba za studente sportaše
Na tom tragu jest i Agronomski fakultet u Zagrebu, visokoškolska ustanova koja je u svoj rad implementirala odluku Rektorskog zbora RH o studiranju studenata sportaša.
–Agronomski fakultet osigurao je akademsku prilagodbu za svakog kategoriziranog sportaša, a isto bi trebao napraviti i svaki drugi fakultet ili sveučilište, jednostavno primijeniti taj pravilnik, rekla je profesorica Tjelesne i zdravstvene kulture na Agronomskom fakultetu u Zagrebu Romana Caput Jogunica, ujedno i predsjednica Komisije za dualnu karijeru u sportu. Posljednjih nekoliko godina iz državnog proračuna osigurana su sredstva za subvencije školarina svim sportašima koji žele studirati, bez obzira je li riječ o privatnom ili državnom studiju, nastavila je Caput Jogunica. Važno je naglasiti kako mehanizmi postoje, ali potrebno je javiti se na natječaj jer što je sportaš obrazovaniji ima veću mogućnost uspjeti u životu nakon što se „ugase svjetla reflektora“.
Online putem iz Pariza u raspravu se uključio kapetan hrvatske vaterpolo reprezentacije Ivan Krapić, i sam nekadašnji student PAR-a. S obzirom da je vaterpolo reprezentacija zbog svojih dugogodišnjih uspjeha veliki promotor Hrvatske u svijetu, Ivan je govorio o potencijalima sportaša u sektoru turizma, odnosno korištenju njihovog iskustva i imena u toj važnoj industrijskoj grani.
-Bilo je nekih pilot projekata u kojima bi sportaši u kameru rekli nekoliko rečenica i na tome bi sve završavalo. Smatram kako bi se u tom smislu trebalo više napraviti i sportaše uključiti u dogoročnije i temeljitije projekte promocije turizma, naglasio je Krapić.
Raspravu je upotpunila i statistika, prema kojoj u Primorsko-goranskoj županiji postoji 4713 registiranih sportaša, među kojima čak 85% muškaraca i 15% žena, a u posljednje četiri godine uz potporu Zajednice sportova školovano je 300-njak trenera.
Doprinos panelu dali su i gospodarstvenici. Svoja zanimljiva iskustva sa sportašima iznijeli su član uprave za investicije, marketing i maloprodaju ACI d.d. Josip Ostrogović, direktor Dogma nekretnine Branko Papeš te predsjednik Košarkaškog kluba Depolink Škrljevo Vice Sep.
