Serse Cosmi više nije trener Rijeke. Logičan epilog, s obzirom na sve što se u riječkom prvoligašu dešavalo posljednjih tjedana. Sramotan kup poraz u Bijelom Brdu, te današnji debakl u susretu s Dinamom presudili su treneru koji je od dolaska na Rujevicu 6. rujna, “bijelim brodom” zapovijedao u svega 12 utakmica.
Susret s Dinamom koji se još prošle sezone s pravom nazivao velikim derbijem bio je prava „jednosmjerna ulica“. Nemoć, razočaranje i tuga. Jedino tim riječima može se nazvati posljednji jesenski čin „riječke nogometne drame“, ili bolje rečeno „nogometne tragedije“ koju su navijači Bijelih morali promatrali u tmurnoj polusezoni, jednoj od najgorih u povijesti kluba s Kvarnera. Jasno da u susretu sa sudionikom Lige prvaka nitko nije očekivao dominaciju domaćih, no, Rijeka je po tko zna koji put ove sezone potpuno „zakazala“. Igrači sada već bivšeg trenera Sersea Cosmija od prve minute susreta s Dinamom krenuli su mlako, i odmah u drugoj minuti bili kažnjeni.
Bivši „Riječanin“ Josip Mišić potegao je s 25 metara, a lopta nakon Smolčićevog dodira završila pod prečkom Labrovićevih vratiju. I nakon brzog pogotka Modri su nastavili s dominacijom, dok je frustrirana riječka publika svoje igrače častila povicima „igrajte p….i, i „vratite nam našu Rijeku“. Bijeli su se nakratko probudili u 11. minuti, kada je nakon ubačaja Grgića Hodža s desetak metara sjajno tukao u lijevi donji kut, no, Livaković je pokazao zašto je prvi vratar hrvatske reprezentacije, spasivši siguran pogodak. Ipak, već u idućem napadu Zagrepčani su povećali vodstvo. Na sličan način kao kod Mišićevog pogotka, Oršić je s poludistance pogodio „malu mrežicu“ riječkih vratiju. Nastavak gostujuće „kanonade“ uslijedio je u 28. minuti, kada je Špikić u kontranapadu došao pred Labrovića lako poentiravši za treći pogodak gostiju. Puna riječka mreža kao da je zadovoljila goste pa se sve do poluvremena igralo na sredini terena. Na odmor se ipak otišlo s „pokerom“ golova u domaćoj mreži nakon što je Špikić servirao „zicer“ Mislavu Oršiću, kojem nije bilo teško s dva metra pogoditi nebranjenu mrežu Riječana.
Na početku nastavka Lunetta je pogodio glavom, no bio je to „labuđi pjev“ domaćih. Dinamo je ubrzo novim pogotkom Oršića te „minijaturama“ dvostrukog strijelca Emrelija „ugasio“ i minimalnu nadu Rijeke u eventualno ublažavanje poraza. U sudačkoj nadoknadi vremena, Vrančić je pogodio za konačnih, „vaterpolskih“ 2:7.
Nakon utakmice, trener Dinama Ante Čačić bio je zadovoljan pobjedom, ali i čitavom polusezonom.
-Igrali smo jako dobro, od prve minute kontrolirali utakmicu i zasluženo pobijedili. Rijeka je imala svoje šanse, zabila i dva zgoditka, ali bili smo pravi i uvjerljivo slavili.
-Kad gledamo općenito, ostvarili smo tijekom ove polusezone sve postavljene ciljeve. Otvorili smo sezonu osvajanjem Superkupa, ušli u Ligu prvaka i bili u igri za prolaz sve do posljednjeg kola. Smatram kako smo dobro prezentirali hrvatski nogomet, a nismo zanemarili niti domaće prvenstvo. Bili smo koncentrirani i efikasni, posebno sam ponosan kako su igrači nakon igranja na više „frontova“ odradili završnicu polusezone.
Čačić se kratko osvrnuo i na svoje protivnike.
-Rijeka ove sezone ima dosta problema, nije im bilo lako igrati s tako kvalitetnim protivnikom u jednoj negativnoj atmosferi, ali uvjeren sam da će se na proljeće vratiti i biti puno bolji nego u jesenskom dijelu prvenstva.
U trenutku press konferencije još uvijek je bilo nepoznato hoče li Cosmi ostati na klupi Bijelih, mada je takav rasplet “visio u zraku”. S obzirom na sramotnu predstavu svoje momčadi, sada već bivši strateg Rijeke vrlo je smireno i bez ikakve nelagode stao pred novinare:
-“Dinamo je potvrdio da je izuzetno kvalitetna momčad, fizički i taktički bili su na vrlo visokoj razini. Što se tiče utakmice, teško je bilo što komentirati. Nakon susreta u Kupu stvorilo se veliko razočaranje, to je normalno i minimalno što su navijači mogli pokazati. Od svojih igrača tražio sam da igraju s više ponosa i samopouzdanja, jer igrali smo protiv velike momčadi i bio je idealan trenutak za to. Nažalost, primili smo gol već u prvom napadu, što je psihološki bilo nešto najgore što nam se moglo dogoditi. Nakon trećeg gola bilo je teško igrati dalje. Nikada u trenerskoj karijeri nisam primio sedam golova, ali za sve postoji prvi put. Nakon utakmice rekao sam igračima da ne smiju potonuti, jer u životu i u nogometu dešavaju se ovakve situacije, zapravo, nogomet je svojevrsna životna metafora. Siguran sam da bi ova utakmica završila drukčije da smo pobijedili u Kupu, igrali bi danas s više samopouzdanja i sigurnosti.”
Pripadnike „sedme sile“, u tom je trenutku najviše zanimalo hoće li ostati na klupi Bijelih.
-“Meni bi bilo drago ostati na klupi, ovo je trenutak kada se mora podvući crta i vidjeti kako dalje. Imamo puno igrača, čak 33, nije stvar u tome da nisu dobri, nego možda ne odgovaraju potrebama ove ekipe. Moja je želja da se napravi jedna kompaktnija i manja grupa koja će bolje odgovarati našim zahtjevima.”
Na pitanje osjeća li se izdanim od strane igrača, Cosmi je odgovorio:
-„Očekivao sam nakon pobjede u Varaždinu kako će ekipa u Bijelom Brdu pokazati više zrelosti i osobnosti, neugodno me iznenadila njihova reakcija. Ovo je momčad koja je s pripremama počela polovicom lipnja. Vidi se da su jako fizički i psihički umorni, a bilo je i puno ozljeda. Puno smo unutar kluba razgovarali tijekom ova dva mjeseca. I oni i ja imamo isto viđenje problema. Vrlo je teško igrati nogomet s 33 igrača u „rosteru“, kadar bi trebalo smanjiti na 21, 22 igrača, plus nekoliko talentiranih mladih igrača.”
No, taj će kadar ipak smanjivati netko drugi, jer Bijele u pripreme za proljeće neće povesti Cosmi, već novi, četvrti trener u ovoj turbulentnoj sezoni.
