Da nekim slučajem „ukradu“ DeLorean kojim junaci filmske trilogije „Povratak u budućnost“ Marty i Doc putuju kroz vrijeme i „dolete“ u Dvoranu mladosti na Trsatu, drevni japanski samuraji bili bi zadovoljni energijom i entuzijazmom svojih hrvatskih nasljednika. Riječke kendoke okupljene u Kendo klub „Rijeka“ već dvanaest godina šire popularnost borilačke vještine nastale na temeljima drevne japanske kulture mačevanja.
Obučeni u tamnoplave široke hlače, s maskama na glavi, mačevima u rukama i glasnim povicima tijekom vježbanja, neupućenom promatraču kendoke djeluju pomalo opasno, no samo “na prvu“. Ustvari, riječ je o vrlo smirenim i dragim ljudima koji vježbajući kendo, „rastu“ i tjelesno i duhovno.
-Imamo 30-ak članova, od čega polovicu mladih, rekao je tajnik Kendo kluba „Rijeka“ Marko Tomljenović. Bavimo se kendom i iaidom, a nakon dvije pandemijske godine u posljednje vrijeme bilježimo porast članova. Svakog prosinca sudjelujemo na državnom prvenstvu te turnirima u široj regiji, a dva puta godišnje i sami organiziramo turnire u Rijeci.
Tijekom dvanaest godina djelovanja kroz Rijeku su prošle brojne kendoke, od kojih su neke ostvarile i vrlo zapažene rezultate.
-Na nedavnom Europskom prvenstvu u iaidu Luka Srdoč osvojio je srebrnu medalju, a spomenuo bih i Marka Vejvodu koji je na istom natjecanju zaslužio nagradu „borbeni duh“.
Moderni kendo nastao u Japanu
Kendo kakvog danas poznamo nastao je 50-ih godina prošlog stoljeća osnivanjem Japanske kendo federacije, a zanimljivo kako je kroz burnu povijest “zemlje izlazećeg sunca” vještina mačevanja kao preteča kenda imala različita društvena značenja. Tako je, primjerice, tijekom feudalnog razdoblja predstavljala simbol društvene i političke moći, ali i povezanost s učenjima Zen budizma, dok je u Drugom svjetskom ratu značila težnju Japanaca za dominacijom na azijskom kontinentu.
-Samuraji su morali vježbati, a prilikom vježbanja s katanom ozljede su bile neizbježne. Stoga su s vremenom prešli na drvenu katanu, odnosno Bokken, ali i s njim su nekome mogli „raskoliti“ glavu, pa su „izmislili“ opremu s kojom će moći sigurno vježbati, sa smiješkom je temelje razvoja kenda objasnio Tomljenović.
Sport nastao iz „iz mača“ japanskih samuraja ima vrlo jasna pravila.
-U borbi sudjeluju dva borca koji se nadmeću bambusovim mačevima. Tijekom borbe jedan drugoga pokušavaju nadmudriti i pogoditi u jednu od četiri bodovne zone. Postoje tri reza i jedan ubod. Rezovi se izvode na gornjem dijelu glave, zapešću i boku, dok je ubod moguć na grkljanu. Sve bodovne zone potpuno su zaštićene opremom, no nije dovoljno samo pogoditi jednu od tih točki. Definicija boda uključuje više međusobno povezanih komponenti, od načina kretanja u napad, pravilnog položaja mača i tijela, do tzv. zanshina, odnosno „zaostalog duha“, koji nalaže da se i nakon reza zadrži napadački uzvik te spremnost za novi napad.
Osnovna oprema za kendo košta oko tisuću kuna.
-Sastoji se od odjeće bez oklopa, dva mača i torbe, ali kod kupnje opreme za najmlađe, pogotovo oklopa, pomaže klub. Najjeftiniji oklop košta oko dvije, tri tisuće kuna, ali s obzirom da ga djeca brzo prerastu nema smisla da stalno kupuju novog, naglašava Tomljenović.
Japan i Južna Koreja predvode listu najuspješnijih zemalja
Kendo ili na japanskom “put mača”, borilačka je vještina koja se „ukorijenila“ u svim dijelovima svijeta.
–Najbolji su Japan i Južna Koreja, a nakon njih SAD, Kanada te Brazil, kao i Francuska, Italija, Mađarska i Njemačka od europskih zemalja. Kendo je u Europu stigao još prije 40-ak godina, ima dosta zemalja u kojima je prilično popularan.
Hrvatski kendo savez osnovan je još 2004. godine.
–Po kvaliteti pripadamo nekoj europskoj sredini, a ponosimo se i organizacijom jednog od najjačih kendo seminara u čitavoj Europi. Održava se svakoga lipnja u Zadru, a na ovogodišnjem je sudjelovalo čak sedam nositelja crnog pojasa sedmi dan, što je doista velika stvar. Uz Rijeku, kendo klubovi djeluju u Puli, Zadru i Samoboru, te po dva u Splitu i Zagrebu.
Da bi svladali osnove kretanja u kendu, novim je članovima u prosjeku potrebno oko mjesec dana rada.
-Sve ovisi o osobi, nekome je dovoljno nekoliko mjeseci, a nekome treba i godinu dana kako bi usvojio osnovne kretnje. Da bi se ušlo u oklop, potrebno je otprilike tri do šest mjeseci redovnog treninga, naglašava jedan od najistaknutijih članova i trener Kendo kluba “Rijeka” Marko Vejvoda.
-Na početku, najvažnije je da početnici osvijeste kako hodati. Vrlo je važna aktivnost lijeve noge, jer od nje ustvari počinje rez. Najvažnije je da tijelo zapamti te pokrete, da oni postanu prirodni. Nakon toga svladavaju se pokreti rukama, spajaju ruke i noge te dodaje eksplozivnost, što je dugotrajan proces kojeg i mi puno iskusniji još uvijek nismo do kraja svladali. Za razliku od nekih drugih borilačkih vještina, kendo ne sadrži previše tehničkih komponenti, ali one koje se izvode moraju biti savršene, objašnjava Vejvoda.
Među članovima na treningu u Dvorani mladosti zatekli smo i Martina Vukelića te Tina Stojanovića, mlade kendoke koje su koncentrirano izvodile zadane vježbe.
-Treniram posljednjih godinu dana, a kako me nogomet nije zanimao odlučio sam doći na kendo. Jednom sam prolazio kraj igrališta za vrijeme treninga i svidjelo mi se što sam vidio, rekao je devetogodišnji Tin, otkrivši kako na treningu najviše voli borbe.
-Na kendo sam krenuo nakon razgovora s prijateljem koji ga je već trenirao. Uživam na treninzima, a sviđa mi se i što puno putujemo, do sada smo bili na turnirima u Poljskoj, Mađarskoj i Austriji, dodao je Martin Vukelić, koji je poput svojih kolega, u kendu očito pronašao “svoj sportski put”.
