U bilježnici svakog ozbiljnog kineziologa „debelim“ slovima podcrtan je pojam „biotička znanja“. Definicija kaže kako se radi o osnovnim, temeljnim znanjima svakog čovjeka potrebnima za opstanak i razvoj. Svi smo u dječjoj dobi, više ili manje, hodali, trčali, puzali, dodavali, hvatali, bacali, skakali, valjali se i penjali. Biotičkih motoričkih znanja „ne fali“ na treninzima Atletskog kluba „Kvarner“, koji u sklopu programa „Mama, tata vježbajte sa mnom“, na zajedničkim treninzima okuplja roditelje i djecu staru između tri i četiri godine.
Razvoj biotičkih motoričkih znanja
-Trenira se u devet skupina, a svaka od njih broji 15-ak djece i još toliko roditelja. Djeca su dobro prihvatila program jer se ne odvajajaju od roditelja koji im pomažu tijekom treninga. Osim što razvijaju biotičke motoričke sposobnosti, djeca na treninzima poboljšavaju koncentraciju i uče međusobno surađivati, rekla je jedna od trenerica Dragana Ciganović, uz koju motoriku najmlađih Riječana razvijaju Matea Kitak te Irena Pipinić.
Treninzi u Atletskoj dvorani Kantrida primjereni su najmlađoj uzrasnoj dobi.
-Nakon kratkog zagrijavanja s obručima, špagama, loptama, rekvizitima koji su bitni zbog razvijanja sposobnosti manipulacije objektima, prelazimo na igrice te zadatke koji uključuju svladavanje prostora i prepreka. U nekim igrama sudjeluju i roditelji, a u drugima ih sa strane potiču da zadani zadatak naprave što bolje. Svaka vježba traje maksimalno pet, šest minuta, jer tako mala djeca ne mogu ostati dugo koncentrirana. Treninzi se održavaju jednom tjedno, a traju pedeset minuta.
Mališani posebno vole vježbe s predmetima s kojima se ne susreću u svakodnevnom životu.
-Vole obruče i špag, a obožavaju penjanje na ljestve i strunjače. Sviđaju im se i igre u kojima kombiniramo logičke zagonetke i tjelesnu aktivnost, poput traženja memory sličica ili loptica koje moraju brojati i prenositi po dvorani. Bitno je da se zadaci stalno mijenjaju i da su treninzi svaki put drukčiji. Treba paziti što se radi i kako se radi, jer djeca su vizualni tipovi. Recimo, čim na dva uzastopna treninga vide istu loptu, reći će „ja sam tu loptu već vidio“, nema veze što s njom možeš napraviti stotinu različitih vježbi, ali ona su tu loptu već vidjela. No ako zamijeniš loptu, a napraviš istu vježbu, to im je već velika promjena.
Atletika je jedan od tzv. bazičnih sportova koji se preporuča u najmlađoj djetetovoj dobi.
-Važno je razvijati temeljne motoričke sposobnosti djeteta koje obuhvaćaju koordinaciju, snagu, ravnotežu, brzinu. Rana specijalizacija nije dobra, odlazak u konkretan sport prihvatljiv je tek nakon usvajanja osnovne motorike. Onoj djeci koja ostanu u atletici opterećenje na treninzima progresivno se povećava. Za razliku od gimnastike i plivanja, vrhunski rezultati u našem sportu postižu se tek u dvadesetim godinama života, pa je faza igranja dosta duga, jer u suprotnom bi im brzo dosadilo. Nažalost, u mnogim sportovima djeca previše brzo ulaze u strukturirani način rada, zbog čega prerano odustaju od sporta, naglasila je Ciganović.
U „fazi igranja“ još će dugo biti Ivano Antić, trogodišnjak koji je zajedno s mamom Anjom uživao na treningu na Kantridi.
-Treniramo od sredine rujna, a odlučili smo doći jer je Ivano vrlo aktivan, a dobro je i što se tijekom treninga ne odvajamo, rekla je mama Anja. Suprug i ja volimo sport pa smo željeli i Ivana motivirati da krene trenirati. On jedva čeka svaki trening, a kada dođe kući noniću i noni pokazuje što je naučio.
-Došli smo trčati i skakati, a najviše volim kad se igramo lovice, otkrio nam je simpatični trogodišnjak.
Mama Anja voljela bi da njezin Ivano ostane u sportu, bez obzira u kojoj će sportskoj grani završiti. No prije nego se to dogodi, Ivano će još godinama usavršavati svoje motoričke sposobnosti te se tek kasnije odlučiti za neki od brojnih individualnih ili ekipnih sportova.
Poznato je kako su orijentacijski rokovi za početak sustavnog treninga u pojedinim sportskim disciplinama vrlo različiti. Pa dok, primjerice, u sportskoj gimnastici ili umjetničkom klizanju specijalizacija slijedi već u sedmoj ili osmoj godini života, u atletici se to događa puno kasnije. U trčanju, sprintu i skokovima granica je 11 ili 12 godina starosti, a u bacačke discipline ulazi se s 12 ili 13. Atletski višeboj i srednje pruge specijaliziraju se s 13 ili 14, a trčanje na duge pruge te hodanje tek s 14 ili 15 godina života.
