Dani su dočeka hrvatskih nogometnih reprezentativaca diljem Hrvatske, a iznimka nije niti Viškovo, općina čiji su mještani kraj nogometnog igrališta Halubjana na Brnasima oduševljeno pozdravili brončanog Vatrenog, vratara Ivicu Ivušića. Uz načelnicu Općine Viškovo Sanju Udović, te predsjednika i tajnika Zajednice sportskih udruga Općine Viškovo Dragana Majkića i Dina Klaića, Ivicu su pozdravila brojna djeca, sretna što vide jednog od svojih sportskih idola. Apsolutno svi koji su se unatoč lošem vremenu našli na dočeku željeli su stisnuti ruku sjajnom vrataru koji je prve nogometne korake napravio u dresu Halubjana.

-Prebrzo se sve to dogodilo, moram priznati kako mi se stvari još uvijek nisu u potpunosti „slegle“, ali drago mi je što smo toliko razveselili ljude i ujedinili Hrvatsku, rekao je skromni Ivušić.
A na pitanje koji mu je trenutak, uz pobjedu protiv Maroka u utakmici za treće mjesto ostao u posebnom sjećanju, vratar Osijeka odgovorio je bez razmišljanja.
-Definitivno pobjeda protiv Brazila, taj trijumf ipak je nešto posebno, ali čitavo natjecanje bilo je predivno, vjerujem kako ćemo tek s odmakom vremena postati svjesni što smo proživjeli i napravili.
U ime Zajednice sportskih udruga Općine Viškovo, Ivušića je pozdravio tajnik Dino Klaić.
-Zahvaljujem Ivici što je našao vremena i došao ovdje, prvenstveno zbog djece iz sportskih klubova općine Viškovo kojima će njegov dolazak ostati u trajnom sjećanju, naglasio je Klaić.

Ponosni na brončanog vratara bili su i u Nogometnom klubu Halubjan, sredini u kojoj je Ivušić „zakoračio“ među vratnice.
-Kada je imao 13 godina branio je za nas jednu sezonu, a i nakon njegovog odlaska ostali smo u trajnom kontaktu. Evo, primjerice, kada sa svojim Osijekom dolazi na Rujevicu, redovito prije utakmice s Rijekom treniraju na našem igralištu. Kao dijete bio je vrlo uporan i vrijedan, a vrlo važni za Ivičin nogometni razvoj su njegovi roditelji koji su uvijek bili uz njega, rekao je član Uprave NK „Halubjan“ Srećko Milković.
Nakon završetka programa dočeka, junak Halubajaca dugo je ostao potpisivati autograme, fotografirati se, stiskati ruke znanih i neznanih te odgovarati na pitanja o utakmicama na Mundijalu, jer, ne dočekuju se junaci svjetskih nogometnih prvenstava baš „svaki dan“.