„Jel’ Sarajevo gdje je nekad bilo, il’ se srcu mome učinilo, jel’ se šta promijenilo?“ Po odgovor na pitanje iz refrena poznate Merlinove pjesme krenula je proteklog vikenda brojna riječka košarkaška ekspedicija, čije su U16 i U18 muške selekcije dobile priliku sudjelovati na 16. izdanju jakog međunarodnog „Šestoaprilskog turnira“, kojeg je u povodu Dana grada Sarajeva organizirao Košarkaški klub „Koš“.
Osim riječkih ekipa i domaćina turnira, legendarna sarajevska Skenderija od petka do nedjelje ugostila je turske Darussafaku i Akademiju Istanbul, srpski Spartak, makedonski MZT, slovensku Cedevitu Olimpiju te podgoričke Budućnost Voli i Derby.
Na svečanom otvaranju turnira, uz direktora Turističke zajednice Kantona Sarajevo Harisa Fazlagića, mlade košarkaše, trenere i gledatelje pozdravio je predsjednik KK „Koš“ Sejo Bukva, nekadašnji poznati bosanskohercegovački košarkaš koji je „zlatne“ godine uspješne igračke karijere proveo u dresu riječkog Croatia Linea (službeno ime Kvarnera početkom 90-ih, op.a.).
-Čim smo prije sedamnaest godina osnovali Koš, pokrenuli smo projekt važan za razvoj sporta, djece i košarke u našem gradu. Turnir se iz godine u godinu širio, a već nakon dvije godine ušao i u Fibin kalendar. Organizira se pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva, a uvijek se trudimo dovesti kvalitetne ekipe iz čitave regije pa i puno šire. Važno je reći da na turniru sude suci s Fibinom licencom iz čitave Europe, što natjecanju daje dodatnu kvalitetu, naglasio je Bukva.
Košarkaški klub Koš posložena je sportska sredina s jasnim prioritetima.
-Mi smo klub s naglaskom na proizvodnju igrača. Već godinama izbacujemo jednog do dva kvalitetna igrača, među kojima se ističu svima poznata imena Džanana Muse, Edina Atića i Senada Kamenjaša.
Predsjednik Koša posebno je „slab“ na Rijeku, grad s kojim ga vežu sportske i privatne veze i uspomene.
-S Rijekom me vežu tri neraskidive veze. Prva je košarka koja me dovela na Kvarner, druga je moja supruga koja je iz Rijeke, a treća moje kumstvo s riječkim trenerom Bobom Jurkovićem. U Kvarneru sam u sezoni 1993./1994. igrao s Darkom Pahlićem, Mensurom Bajramovićem, Ivanom Kapovom i drugim odličnim košarkašima, a osvajanjem trećeg mjesta ispred Zadra ostvarili smo povijesni rezultat. Te godine proglašen sam MVP-jem hrvatskog prvenstva, što mi je omogućilo dobar angažman u turskom Ulkeru, prisjetio se Bukva, koji i danas često dolazi u Rijeku.
-U Rijeci imam stan, ženinu majku i puno prijatelja, svaki blagdan i slobodan trenutak dolazim tamo, a iako sam rođeni Sarajlija, od snijega i planina puno više volim more.
„Treća“ Sejina riječka veza, predsjednik Kvarnera Robert „Bobo“ Jurković, dobro pamti sve sarajevske „šestoaprilske“ turnire.
-S raznim gradskim selekcijama na ovom izuzetno jakom turniru prisutni smo od prvoga dana, a najveći uspjeh ostvarili smo 2008. godine, kada su kadetkinje Riječanke predvođene sadašnjom kapetanicom hrvatske ženske reprezentacije Andrijanom Cvitković osvojile turnir, dok je generacija Paola Marinellija godinu ranije igrala finale.
Mladi su Riječani prvoga dana natjecanja bili slobodni, no zato su njihove kolegice iz U16 ekipe FSV-a koje su u Sarajevo došle kako bi odigrale dvije pripremne utakmice, odmah krenule „u vatru“. U susretu u kojem se nije vodio službeni zapisnik, cure su pobijedile „Realway Sarajevo“ s glatkih 30-ak koševa prednosti.
Ostatak riječke ekspedicije, koja je uz trenere, košarkaške djelatnike i novinare uključivala i roditelje igrača „raspršio“ se po gradu, uživajući u čarima prelijepog grada na Miljacki.
Na popularnoj Baščaršiji „guštalo“ se u tradicionalnoj kavi iz fildžana, kupovalo autohtone suvenire, a moralo se kušati i čuvene sarajevske ćevape, kao i tradicionalne bosanske pite i kolače.
A iako je od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu prošlo čak 39 godina, znakovi koji podsjećaju kako je prijestolnica BIH u veljači daleke 1984. godine ugostila najbolje svjetske sportaše još su prisutni na brojnim gradskim lokacijama.
Uz prepoznatljiv olimpijski logo utisnut na šetnicama i zidovima u centru grada, u brojnim suvenirnicama još uvijek se smiješi plišani Vučko, simpatična maskota Igara koja je ostala „urezana“ u sjećanje ljudi srednje i starije generacije širom bivše države.
-Mlađe generacije kao i turisti koji kupuju suvenire baš i nisu upoznati s tom pričom. Dođu ovdje pa pitaju što taj „cuko“ predstavlja, čak ne prepoznaju da to nije pas nego vuk. Oni stariji, pogotovo s prostora Slovenije i Hrvatske znaju sve, traže isključivo Vučka i olimpijski znak. Nama je Vučko isto što i Sebilj, naš prepoznatljivi simbol, rekao nam je Eldin, vlasnik suvenirnice na Baščaršiji koji se dobro sjeća slavnih olimpijskih vremena.
-Imao sam šesnaest godina i uživo pratio Olimpijske igre. Gledao sam program u Zetri, a odlazio i na bob natjecanja na Trebević. Snijeg je pao samo dan prije početka Olimpijade, pa smo dolazili i pomagali pripremiti staze. Čitavo Sarajevo došlo je i „zasukalo rukave“, vladalo je veliko zajedništvo, nikome nije bilo teško čistiti snijeg.
Prolazeći sarajevskim ulicama naletjeli smo na simpatičnog prodavača olovaka Edina Čalu, koji je, čuvši odakle dolazimo, razvukao široki osmijeh.
-Pa ja sam 78′ na Trsatu služio vojsku, i danas se toga rado sjetim. Volio sam odlaziti na utakmice Rijeke na Kantridu, a u sjećanju su mi najviše ostali Mohorović i Desnica. U bivšoj državi uvijek se govorilo kako su Rijeka i Novi Sad najljepši gradovi, slažem se s tom tvrdnjom. Puno mi pozdravite moj Trsat, uzviknuo je Edin poklonivši nam nekoliko olovaka.
Ispod Žute tabije susreli smo skupinu mladih djevojaka čiji nam se naglasak učinio nekako poznat.
-Cure, da vi niste slučajno iz Hrvatske?
-Jesmo, iz Rijeke, a vi? I mi isto!
Ispostavilo se kako smo naletjeli na djevojke iz poznate i nagrađivane kraljevičke plesne skupine Dance Queen koje su u Sarajevu sudjelovale na Inter Dance Festu, međunarodnom natjecanju s preko tri tisuće plesača iz čitave regije. Nekoliko njih prvi je put upoznalo šarm BIH metropole, no većina njih već je bila podno Trebevića.
Iduća dva dana valjalo je svoje odraditi i na parketu. U16 momčad trenera Jadranka Smojvera skupo je „prodala kožu“. U prvoj utakmici s ljubljanskom Cedevitom Olimpijom, ekipom prepunom slovenskih reprezentativaca prve dvije četvrtine igralo se vrlo izjednačeno, no slovenski tempo s učestalim izmjenama igrača Crveni ipak nisu mogli izdržati. Sličan scenarij pratila je i utakmica s podgoričkom Budućnosti, da bi u posljednjem nastupu došli do prve i zaslužene pobjede protiv subotičkog Spartaka.
-Nastupili smo na jednom ozbiljnom turniru na kojem su klubovi ustvari predstavljali svoje države. Mi tu svojom kvalitetom objektivno ne pripadamo, tako da je ovo natjecanje za nas bilo jedno veliko iskustvo. Ipak, dobro smo se držali u svim utakmicama protiv fizički i energetski puno boljih ekipa koje ne postoje u našem bližem okruženju, rekao je Smojver.
REZULTATI EKIPE GRADA RIJEKE U16
Cedevita Olimpija-Grad Rijeka 96:60
Budućnost Voli-Grad Rijeka 92-74
Grad Rijeka-Spartak 82-77
Grad Rijeka U16 (koševi ukupno): Arbanas 16, Kovačević 18, Rubinić 33, Trbojević 19, Kušeta, Moraal 18, Kremenović 68, Mušan 12, Matić 43, Kurević 2, Pozder (cap) 15
Ekipa U18 koju je predvodio trener Branko Musić izgubila je sva tri susreta, no imala je i jednu olakotnu okolnost. Naime, za razliku od Smojverove ekipe sastavljene isključivo od igrača FSV-a, starija selekcija okupila se prvi put tek dan, dva prije puta. Neuigranost i kvaliteta protivnika bili su glavni razlozi poraza, iz kojih su mladi Riječani ipak puno naučili.
-U ovom trenutku nismo bili spremni za ovako kvalitetan turnir, ova je selekcija ipak nešto slabija nego one prethodnih godina. Imali smo samo jedan pravi trening, tako da nisam zadovoljan niti igrom, niti rezultatima, objektivno je nastup u Skenderiji ocijenio iskusni riječki trener mlađih kategorija. U svakom slučaju ovo je svima ogromno iskustvo, a među njima se nalazi nekoliko igrača koji bi uz veliki trud i posvećenost treninzima mogli postati vrlo dobri seniori, dodao je Musić.
REZULTATI EKIPE GRADA RIJEKE U18
Spartak-Grad Rijeka 109-49
MZT-Grad Rijeka 88:63
Derby-Grad Rijeka 105:54
Grad Rijeka U18 (koševi ukupno): Zatezalo 33, Delpin 2, Lovrinov, Pustahija 18, Zvonar 6, Salopek 16, Fabijanić 35, Gligora 8, Skočibušić 11, Stevanović (cap) 5, Miljković 28, Randić 4
Najbolji dojam od svih riječkih košarkaša ostavili su Gabrijel Kremenović (U16) i Jakov Fabijanić (U18), dvojac koji je uvršten u petorke turnira.
No, jedine koje su se na Kvarner vratile s maksimalnim učinkom bile su košarkašice FSV-a, koje su pobjedi protiv Realway Sarajeva prvoga dana, dodale i uvjerljiv trijumf u utakmici s Playoff Sarajevom (68:30).
-Definitivno sam zadovoljan igrom i rezultatima. Mi smo ovdje bili na nekakvom neslužbenom putovanju i prvi put kao ekipa nastupili u Sarajevu. Moram se zahvaliti Robertu Jurkoviću i Seji Bukvi što su nam omogućili ovo lijepo iskustvo. Nastupili smo s kombiniranom ekipom, sastavljenom od šest igračica rođenih 2006. i 2007. godine, dok su ostatak ekipe činile nešto mlađe djevojke koje neće igrati na uskršnjim turnirima u Francuskoj, pa smo ih utakmicama u Sarajevu željeli nagraditi za cjelogodišnji trud, naglasio je trener Marin Mijaljević, kojem je pomagao pomoćni trener Tomislav Švec.
FSV (djevojke)
Ratković, Kudić, Vrban, Vidović, Golubić, Gumilar, Fabijanić, Udovičić, Obradović, Crnković
Tri sarajevska dana brzo su prošla. Igrači i treneri okreću se novim sportskim izazovima, a iduće godine opet će početkom travnja brojna riječka ekspedicija krenuti put BIH. Samo da pozdrave stare sportske prijatelje, i još jednom provjere „jel Sarajevo tamo gdje je nekad bilo“.
