Košarkašice FSV-a pravo su osvježenje na riječkoj sportskoj mapi. Nova Uprava, stručni stožer i pojačanja u igračkom kadru začas su stvorili puno dobre energije, a to se odmah odrazilo i na tribinama, na kojima se umjesto prošlogodišnjih 20-ak, u prosjeku okupi i po 300-400 ljubitelja “igre među obručima”. Užitak je u takvoj atmosferi predvoditi ekipu na parketu, a tu čast u FSV-u ima Ivona Kajfeš, 22-godišnja djevojka koja je prve košarkaške korake napravila u Viškovu.

-Počela sam prije deset godina u KK Viškovo kod Franje Šiljega, kasnije nastavila kod Marina Mijaljevića, a u FSV stigla prije sedam sezona. Odigrala sam prvo dvije godine druge lige, a već pet sudjelujem u najjačem rangu.

Ivona je pomalo netipična kapetanica, jer „na prvu“ djeluje samozatajno, no svjesna je svoje uloge na parketu.
–Ne smatram se klasičnim vođom ekipe jer tu ima puno iskusnijih igračica od mene, ali u situacijama kada je to potrebno preuzimam odgovornost. Ponekad je nekome potrebno dati neki savjet, a ponekad i glasnije viknuti, ovisi o situaciji, važno je da se međusobno poštujemo i uvažavamo.

Najteže je govoriti o sebi, no „prva među jednakim“ FSV-ovkama pokušala je realno sagledati svoje košarkaške vrline i mane.
-Borbena sam i uvijek na parketu dajem sve od sebe, a kada sam na klupi bodrim suigračice. Misilm da bih trebala biti malo agresivnija u napadu, više napadati i gledati koš.
Uz treninge, putovanja i brojne utakmice, Ivona stigne i studirati.
–Bit ću teta u vrtiću, s osmijehom je svoje buduće zanimanje otkrila Ivona. Prvo sam upisala ekonomiju koja mi se nije baš svidjela. Sada sam zadovoljna, jako se volim igrati s djecom. Nije lako uskladiti sve sportske i fakultetske obaveze jer studiram izvanredno u Puli, ali za sada uspijevam.

Da nije košarkašica, vjerojatno bi danas „naganjala“ nogometnu loptu.
-Od malena sam s dečkima igrala nogomet. I dan danas se s društvom nađem u ulici pa zaigramo na male golove, a nogomet i inače dosta pratim. Naravno, volim gledati i košarkaške utakmice, a Denver Nuggets i Nikola Jokić moji su favoriti.
„Teta“ Ivona voli i uvažava sve svoje klupske kolegice, od kojih joj je možda najbliža Josipa Tuftan, suigračica s kojom godinama dijeli privatne i sportske trenutke.
–Ivona i ja znamo se još iz osnovne škole, išle smo u paralelni razred. Zajedno smo kasnije upisale Salezijansku gimnaziju, praktički smo čitavo djetinjstvo provele skupa. Puno se privatno družimo, što nam dosta pomaže i na parketu. Ona igra playa, a ja centra, pa je tu dosta suradnje i pikova tijekom utakmica. Što bih mogla reći o njoj privatno? Na prvu djeluje jako povučeno, ali ustvari nije takva. Super je cura i jako smo povezane, lijepim je riječima Josipa opisala svoju kapetanicu i prijateljicu.

O Ivoninoj formi i prezentacijama na parketu brinu trener Teddy Delač i njegov pomoćnik Siniša Kuharić.
-Poznamo se duže vrijeme, ali ovako intenzivno posljednja dva mjeseca. Cura koja je već duže ovdje i koja pokazuje upornost i borbenost koju bi trebale imati sve domaće igračice. Vrlo dobro čita igru, ono što joj možda u ovom trenutku nedostaje jest prava forma. Neke ozljedice i nešto manji broj treninga u pripremnom dijelu sezone učinile su svoje, ali kada uđe u pravi ritam treninga siguran sam da će biti još puno bolja. Volio bih da je kao kapetanica malo glasnija i da ima još više samopouzdanja, ali to će doći s količinom rada i treninzima, jer kvalitetu i osobnost za to svakako ima. Možda košarku do sada nije gledala na taj način, ali pomoći ću joj da nauči i taj tzv. „leadership“, naglasio je Delač.

-Ivona je puno prošla u ovom klubu, doživjela i lošije i bolje dane, svakako je logičan izbor za kapetanicu ekipe. Za nju vrijedi poslovica „tiha voda brijege dere“. Jako je inteligentna i razumije sve odnose na parketu i van njega. Imamo jako dobru komunikaciju s njom, vrlo je vrijedna i skromna djevojka. Naša je velika želja da se u budućnosti kao trenerica uključi u rad s mlađim kategorijama jer zna s klincima, a na kraju krajeva i studira predškolski odgoj, dodao je Kuharić.
Baš je „feš“ ta Ivona Kajfeš, moglo bi se zaključiti iz razgovora s njezinim kolegama. U Klubu je vole i uvažavaju kao kapetanicu, ali i igračicu „velikog srca“, koja osvaja poštenim pristupom i korektnošću na parketu i izvan njega.