Baš kao u čuvenom komadu engleskog dramatičara Oscara Wildea u kojem je „važno zvati se Ernest“, izgleda kako je u Plivačkom klubu Primorje za odlične rezultate važno prezivati se Bobanović. Uz 15-godišnju Anu, hrvatsku reprezentativku koja osobne i državne rekorde ruši „kao od šale“, zahvaljujući uspjesima u dugoprugaškim disciplinama sve veću pozornost dobiva i njezin brat Mauro Bobanović.
Mladi je Riječanin na nedavno održanom Otvorenom prvenstvu Mađarske u daljinskom plivanju s rezultatom 56.59.63 na pet kilometara otplivao normu za Europsko juniorsko prvenstvo koje će se u srpnju održati u Beču, pridruživši se sestri Ani koja će na tom natjecanju nastupiti u istoj disciplini.
-Mauro je sigurno jedan od naših najmotiviranijih plivača, s velikom dozom radne etike i želje za treningom. On se polako razvija u dugoprugaša maratonca, pliva utrke od 1500 metara kraul u bazenu do 10 tisuća metara u moru. Kod dugoprugaša talent nije u prvom planu, puno je bitniji u sprinterskim utrkama, ali što je staza duža ima sve manju važnost, puno je važnije koliko je sati rada plivač spreman uložiti. Mauro je organiziran, on zna kada će trenirati, kada učiti, a kada spavati ili ići u kino. Takav mentalni sklop je jako važan za postizanje visokih ciljeva, naglasio je glavni trener Primorjaša Krešimir Čač.
Bobanović je potpuno usmjeren na Europsko prvenstvo u Beču, na kojem će u jakoj konkurenciji braniti boje hrvatskog daljinskog plivanja.
-Njegova norma, realno gledajući, ne garantira nikakav visoki plasman. Hrvatsko daljinsko plivanje trenutno je u fazi u kojoj nema plivače za bolje europske ili svjetske rezultate. Kod nas, primjerice, ne postoji niti jedan plivač koji trenira isključivo za daljinsko plivanje, sve su to bazenski plivači koji pokazuju malo više sklonosti za duže pruge. Mauro je rijetka iznimka, a možda i jedini hrvatski plivač koji posebno trenira duge pruge za open water swimming. U Beču ne očekujemo neki visoki plasman, naš je cilj za početak spustiti vrijeme za barem jednu minutu, jer ozbiljno plivanje na pet kilometara počinje ispod 55 minuta, smatra Čač.
I sam trostruki olimpijac, Čač je zajedno sa svojim trenerskim kolegama odmah prepoznao veliki potencijal brata i sestre Bobanović.
–Ana je više „all round“ i pliva sve moguće discipline, od sprinterskih do dugoprugaških. Mlađa je od brata i još uvijek djetinjasto neopterećena, dok je Mauro stariji i odlučniji u kojem smjeru želi ići. Svjestan je da nema karakteristike vrhunskog sprintera i da se u budućnosti može razvijati isključivo kao dugoprugaš. Oboje su izuzetno motivirani, a prije svega jako dobri i pristojni ljudi i sportaši. Ana se možda bolje nosi sa stresom velikog natjecanja, a Mauro još uvijek uči kako ga prevladati, istaknuo je Čač.
Mauro, koji u daljinskim disciplinama službeno nastupa za Klub daljinskog plivanja Poreč, simpatičan je mladi čovjek koji u razgovoru zrači smirenošću i skromnošću.
-U plivanje sam došao kao trogodišnjak, na bazenu sam punih petnaest godina. Iako sam tu dugo vremena i dalje jako uživam u plivanju, na svakom treningu pokušavam naučiti nešto novo. Najviše me motivira želja da jednoga dana nastupim na olimpijskim igrama i dođem u sam svjetski vrh. Inače, maturant sam Salezijanske gimnazije, ali uspijevam uskladiti sve školske i sportske obaveze, otkrio je mladi plivač.
Osim plivačkih, talentirani dugoprugaš od trenera Čača svakodnevno prima i savjete o zdravoj prehrani, neizostavnoj za postizanje vrhunskih rezultata.
-Trener Krešo svojim nam primjerom pokazuje koliko je važno pravilno se hraniti. Prehranu temeljim na puno ugljikohidrata, jedem paštu i rižu, uz puno voća i povrća. Tu i tamo pojedem nešto za svoj gušt, ali to je vrlo rijetko.
Mauro i Ana zalog su još boljih Primorjevih i hrvatskih plivačkih dana. Tko zna, bude li sve išlo po zacrtanim planovima i željama, možda ćemo jednoga dana nakon Janice i Ivice imati plivačke Kosteliće!
