Nogometašima Lokomotive teško bi bilo zamisliti trening ili utakmicu bez Miodraga Đakovića. Ne, nije to najbolji strijelac ili vratar tog uspješnog riječkog četvrtoligaša, već njihov legendarni tehniko i „dobri duh“ kluba koji punih 25 godina brine da igračima i trenerima ne fali ni „ptičjeg mlijeka“. I sam sportaš paraatletičar, Miodrag vrlo emotivno proživljava svaku utakmicu Lokosa, uvijek spreman na razgovor ili podršku svojim dečkima.
-Igrači su me dobro prihvatili, sa svima sam dobar, zajedno se veselimo i tugujemo, s njima putujem na sva gostovanja, bodrim ih i pomažem koliko god mogu.
Tehniku Lokosa ništa vezano uz momčad nije teško.
–Dečkima pripremim dresove, markere, kapice, bočice za vodu, sve one logističke stvari koje ekipa mora imati na treninzima. Isto tako, na domaćim utakmicama obnašam funkciju voditelja osiguranja, opisao je svoje dužnosti Miodrag, koji se još uvijek sjeća svog dolaska među Lokose prije četvrt stoljeća.
-Dolazio sam često na utakmice Lokomotive, pa su me ljudi iz uprave pozvali i pitali želim li doći kod njih. Puno sam toga proživio zajedno s dečkima, bilo je i lijepih i tužnih trenutaka, ali najvažnije je da je Lokomotiva danas stabilan i dobro organiziran klub na čelu s predsjednikom Ivanom Fumićem.
Na pitanje tko mu je od Lokosa najdraži igrač, Miodrag nije puno razmišljao.
-Tijekom svih tih godina koje sam proveo u klubu bilo je puno dobrih igrača, ali Sanjin Fumić, napadač koji je igrao prije petnaestak godina nekako mi je bio najbolji, priznao je Miodrag, čovjek koji je baš poput svog imena mio i drag, što najbolje potvrđuju riječi njegovih Lokosa.
-Miodrag je „dobri duh“ i legenda kluba. Tu je dugi niz godina, puno je igrača i trenera došlo i prošlo, ali on je uvijek na raspolaganju. Bez njega dosta nas ne bi znalo niti odraditi pripremu za trening i utakmicu. Uz sve funkcije koje ima čak je i predstavnik kluba u mlađim uzrastima, može se reći da od 0-24 živi za Lokomotivu. Kao osoba je dobar „kao kruh“, uvijek će pomoći, teško mi je izabrati prave riječi kojima bih ga opisao, nahvalio je Miodraga trener Lokosa Bruno Lautar, a na njegove riječi nadovezao se i igrač Dominik Fuštar.
-On je jedna pozitivna priča našeg kluba. Stalno je uz nas i uvijek nam daje podršku, kad njega ne bi bilo atmosfera nikako ne bi bila ista. Na putovanjima u autobusu uvijek nam podiže raspoloženje, sve pohvale za našeg „Mijota“.
Uz posao „oružara“ Lokomotive Miodrag paralelno trenira atletiku, i to kao uspješan dugogodišnji član riječkog Paraatletskog kluba „Srce“.
-Atletikom se bavim skoro petnaest godina. Treniram pet puta tjedno na Kantridi, a specijalnost mi je bacanje kugle. Prije sam bacao još disk i koplje, a osvojio sam tijekom svih tih godina dosta medalja na državnim prvenstvima, istaknuo je Miodrag, čovjek koji trenira u Srcu, ali i sam ima „veliko srce“, puno ljubavi za sport i svoje atletske i nogometne prijatelje.
