Pune 32 godine prošle su od tragične smrti neponovljivog Dražena Petrovića. Pa iako nas je košarkaški Mozart, kako su ga zbog njegovih brlljantnih poteza i partija na parketu često nazivali mediji i navijači, fizički napustio dalekog 7. lipnja 1993. godine stradavši u teškoj prometnoj nesreći na autocesti u Njemačkoj, njegovo djelo i karizma nimalo ne blijede.
Dražen je postao urbana legenda, legendarni sportaš koji je zbog svoje ljubavi prema košarci, nevjerojatnih radnih navika i izuzetnih rezultata postao i ostao uzor čak i onima rođenima daleko nakon njegovog vremena.
O njegovim utakmicama, titulama i statistici znamo sve, teško je nešto novo reći ili napisati. No, važno je istaknuti kako Dražen nije bio samo sjajan sportaš već i dobar čovjek, što potvrđuje priča koju je za Sportokraciju prije nekoliko godina u Muzeju Dražena Petrovića u Zagrebu ispričala njegova majka Biserka.
-Bio je izrazito senzibilan i osjetljiv na ljudske nesreće i patnje, vjerujem kako bi bio humanitarac. Govorio je kako je najveća stvar u životu usrećiti čovjeka, tu je osobinu imao još od najmanje dobi. Još kao dijete često je na ručak dovodio prijatelje, a kada bi se nakon boravka kod njega u SAD-u vraćala kući, uvijek bi napunio barem tri, četiri torbe majica, dresova i tenisica koje bih podijelila okolo. I danas se sjećam kako je za vrijeme boravka u Madridu pomogao kćerki našeg prijatelja oboljeloj od karcinoma. Kada je čuo da je nakon kemoterapije ostala bez kose, uporno je danima obilazio trgovine u Madridu, sve dok nije pronašao periku koja je odgovarala njezinoj dotadašnjoj frizuri. Nikada neću zaboraviti koliko je bio sretan i ushićen zbog toga. To je bio Dražen, prisjetila se Biserka događaja koji najbolje oslikava Draženov karakter.
Život leti kapetane…
