Jašin, Zoff, Banks, Maier, Pfaff, Schilton, Preud’homme, Schmeichel, Casillas, Buffon, Neuer… I mogli bi tako „do sutra“ nabrajati vratarske legende koje su, pokrivajući najosjetljiviju poziciju u svakoj nogometnoj ekipi, obilježile povijest „najvažnije sporedne stvari na svijetu“. Čast nabrojanima, no i alamanasi koji govore o povijesti hrvatskog nogometa puni su zvučnih vratarskih imena. Od Beare, Glasera, Škorića i Jantoljaka, preko Ravnića, Gabrića i Ladića, do današnjih vedeta Livakovića, Ivušića ili Labrovića, nizale su se „jedinice“ koje su branile za „desetku“.
Ništa bez dobrog rada nogu
Talentiranih klinaca među vratnicama ima i danas. Ne nedostaje ih niti u Opatiji, klubu koji pod trenerskom palicom nekadašnjeg prvoligaškog vratara Damira Kneza „odgaja“ mlade vratarske naraštaje.
-U njihovoj dobi najvažnije je sve tehničke elemente izvoditi ispravno. Vrlo je važan dobar rad nogu, bez kojeg nema niti kvalitetnog hvatanja lopte rukama. Imamo mali problem jer većinom treniramo na umjetnoj travi na Kantridi, ali sa starijima idemo i na glavni teren gdje radimo malo više bacanja, naglasio je Knez.
Većini klinaca nogometni uzori su slavni golgeteri, čijim stopama i oni sami žele krenuti. Ipak, još uvijek ima dovoljno djece koje više privlači šareni vratarski dres.
Vratari-ljudi posebnog mentalnog sklopa
-U većini slučajeva djeca se jave sama. Nakon par treninga odustanu od igračke pozicije i stanu na gol, a to se obično dogodi do kadetske dobi. Nije lako stajati na golu, jer činjenica je da su vratari ljudi posebnog mentalnog sklopa. Sam si na vratima, svaka greška jako je skupa, moraš biti izuzetno psihološki jak da bi sve to izdržao. Greška vratara najviše se vidi, ali jednostavno moraš krenuti dalje. Vratar mora biti čvrst karakter, koji je u stanju čitavog tjedna trenirati za one dvije lopte koje obrani na utakmici, a to nije lagano.
U novije vrijeme, vratarski zahtjevi sasvim su drukčiji nego u neka „romantična“ nogometna vremena.
–Vratar je danas praktički igrač u polju. Ako na golu imate vratara koji je loš u igranju nogom, dolazi do velikih problema. Tom tehničkom segmentu trebalo bi na treninzima posvetiti jako puno pozornosti, no nažalost, često to nije slučaj. Ipak, najvažnija stvar u sazrijevanju mladog vratara je da stalno brani, manje je bitno u kojem rangu natjecanja, rekao je Knez, koji je tijekom intervjua „jednim okom“ motrio što na terenu rade njegovi puleni Gabriel Ljubović, Josip Iveša, Adam Butorac i Mateo Toto.
-Prvu sam nogometnu godinu bio igrač, a tek onda postao vratar. Naš tadašnji golman je morao neko vrijeme pauzirati zbog loma ruke, pa ga je netko morao zamijeniti. Svidjelo mi se biti na golu i ostao sam na njemu do danas, rekao je Gabrijel Ljubović.
Zanimljiv je sportski put petnaestogodišnjeg Josipa Iveše, mladića koji je od oca Vanje, nekadašnjeg poznatog i dugovječnog prvoligaškog vratara, naslijedio prave golmanske gene.
-Počeo sam u akademiji turskog Fenerbahčea, a po povratku u Hrvatsku neko vrijeme proveo u ekipi Lovrana. Kad se u mlađim kategorijama biraju vratari, obično na gol stanu oni malo „bucmastiji“ ili viši dečki. Ja sam dosta visok pa sam postao vratar, rekao je Josip, priznavši kako mu je otac Vanja vratarski uzor.
-Nogomet igram od treće godine, a počeo sam u školi Torette. Kada su u pitanju moje vratarske kvalitete, mislim da mi je hvatanje šuteva dobra, a procjena leta lopte lošija strana igre, priznao je Adam Butorac.
-Na treninzima se najviše volim bacati, to mi je najzabavnije. Prvo sam bio bek, a prije nogometa jedno vrijeme trenirao plivanje. Mislim da je za kvalitetnog golmana bitno da bude visok, a važni su i refleksi te odnos sa suigračima tijekom utakmice. Kad odrastem želja mi je braniti u Real Madridu, ali bio bih jako zadovoljan i da dođem do naše prve lige, istaknuo je Mateo Toto.
Gabriel, Josip, Adam i Mateo maštaju o velikoj vratarskoj karijeri. Do sportskih visina lakše će doći uz kvalitetne uvjete treninga, koje će rekonstrukcijom i detaljnim uređenjem opatijskog igrališta, kako najavljuju u opatijskoj gradskoj upravi, uskoro konačno i dobiti.
