Postoji mišljenje kako se razvijenost i društvena svijest neke države mogu mjeriti i brojem osoba s invaliditetom koje se bave sportskim aktivnostima. Pa, iako po tom pitanju možda ne pripadamo u samu svjetsku elitu, 14 nacionalnih saveza i 200-tinjak klubova u kojima treniraju parasportaši pokazuju da nismo parasportski „marginalci”.
Legendarna kraljevička paraatletičarka Milka Milinković s osam paraolimpijskih medalja u deset nastupa ostavila je neizbrisiv trag u povijesti ljetnih paraolimpijskih igara, a upravo iz njezinog sporta i podneblja dolazi novi član hrvatske paraatletske obitelji. Paraatletski klub (PAK) Rijeka od 2023. godine okuplja više od 40 članova, od kojih njih 20-ak redovito sudjeluje na natjecanjima u organizaciji Hrvatskog paraatletskog saveza.
Grupni trening, individualni pristup
-Imamo članove razne dobi i vrsta invaliditeta, od tjelesnog invaliditeta do osoba s lakšim ili težim intelektualnim poteškoćama. Iako smo zbog njihove brojnosti prisiljeni trenirati u skupinama, nastojimo svakome od njih pristupiti individualno, jer treninzi, primjerice, ne mogu biti isti za nekog tko može hvatati šakom i onog koji to nije u stanju, rekla je osnivačica kluba i trenerica Jasmina Lukšić.
U PAK-u se provode razni sportski programi, od Male škole paraatletike, Neuroatletike do PAK talenata.
–Neuroatletika predstavlja psihofizički trening na kojem treniramo kako što brže savladati pokret potreban za kretanje ili izvođenje vježbe. U dogovoru s jedinicama lokalne samouprave provodimo i program PAK talenti te Talent test, odnosno demonstraciju za djecu s poteškoćama u razvoju i invaliditetom na kojoj napravimo sažeti prikaz naših treninga, a usput testiramo njihove motoričke sposobnosti.
Članovi PAK-a tijekom sezone nastupaju na brojnim mitinzima i ostalim parasportskim natjecanjima.
-Svi članovi na natjecanjima sudjeluju u dvije različite discipline. Nastupamo u svim kolima Hrvatske paraatletske lige, a veliko finale predstavlja nam Croatia Open u srpnju na kojeg idu oni članovi s najvećim brojem osvojenih bodova, informirala je Jamina, otkrivši što je motivira za tako zahtjevan posao kao što je organiziranje i vođenje parasportskih treninga.
Tjelesno zdravi sportaši i parasportaši jednako vrijedni
–Glavni cilj mi je sa svakim članom proći kroz čitav proces sportskog sazrijevanja i dovesti ga do njegovog maksimuma, a naravno, i pobijediti na natjecanjima. Najvažnije je da oni zavole parasport i ostanu u njemu, a motivira me i to što svakodnevno vidim njihov napredak, naglasila je trenerica s višegodišnjim parasportskim iskustvom, ponekad začuđena stavom okoline.
-Najgore mi je kad me pitaju zašto treniram osobe s invaliditetom, a ne tjelesno zdrave sportaše. Ne razumijem to pitanje, jer za mene je parasport jednako vrijedan. Sve ono što možeš postići u redovnom sportu možeš i u parasportu, od osvajanja medalja na najvećim svjetskim natjecanjima do osiguranja mirovine, ukoliko ostvariš neki svjetski vrijedan uspjeh. Meni kao trenerici rad s parasportašima čak predstavlja veći izazov, jer je zbog brojnih razloga puno zahtjevniji.
Na treninzima PAK-a vlada radna, ali istovremeno i opuštena atmosfera. Dok članovi treniraju izbačaj kugle, trčanje ili skok u dalj, trenerica ih pozorno motri i odmah ispravlja eventualne tehničke pogreške. Natali i Manuela djevojke su koje ne propuštaju treninge pod stijenama Kantride.
-Na treninzima trčimo i radimo razne vježbe, a meni najbolje ide bacanje kugle. Volim i jahanje u kojem sam se već prije okušala, rekla je Natali, dok je Manuela otkrila kako osim atletike obožava nogomet, a posebno Joška Gvardiola.
„Glasnogovornik” muškog dijela ekipe bio je David.
-Imam 17 godina, a na treninge dolazim jer jako volim sport i atletiku, posebno bacanje kugle. Nisam se još natjecao, ali uskoro hoću, kazao je David, naglasivši kako se u prošlosti čak okušao u treninzima kickboxinga.
PAK-ovci idu dalje, svakodnevno pokazujući kako prepreke postoje samo u glavama, držeći se pritom poslovice „gdje ima volje, ima i načina”.
