S četiri ovogodišnja turnira održana u sklopu paraboćarskog Prvenstva Hrvatske, članovi riječkog Pulca vratili su se s „vagonom“ medalja. Čak devet zlatnih, četiri srebrne te pet brončanih odličja najbolje govore o uspješnosti kolektiva koji okuplja zaljubljenike u boćanje i aktivan život, a postoji od 2010. godine. Uz stručni nadzor trenera Marka Dolibašića riječki paraboćari svakodnevno treniraju u Dvorani mladosti na Trsatu.
-Trenutno brojimo 15-ak aktivnih natjecatelja te oko pedeset onih koji se paraboćanjem bave rekreativno, bez sudjelovanja na turnirima. Ove sezone bili smo posebno uspješni, osvojivši u konačnom poretku jedan zlatni i tri srebrna pehara, kaže predsjednik Pulca Filip Franić, i sam uspješan paraboćar. Kada smo došli na prvi trening, većina nas nije mogla dobaciti niti pet metara, a sada bacamo i deset, pohvalio se Filip, zahvalivši se svima koji nesebično pomažu u funkcioniranju kluba.
-Hvala treneru Marku na trudu i radu, kao i svim našim asistentima na velikoj podršci i pomoći. Zahvaljujemo se i sportskim savezima osoba s invaliditetom grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, ravnateljici Centra za rehabilitaciju Rijeka Ivi Letini, tvrtki VAN koja nam ustupa kombi za prijevoz naših članova, te svim ostalim volonterima i donatorima, posebno je napomenuo predsjednik Pulca.
Na treninge na Trsat dolazi se s osmijehom na licu, a svaka sekunda vježbanja za riječke paraboćare predstavlja izniman užitak. U treninzima i natjecanjima uživa i Alen Juretić, potpredsjednik Pulca koji je u klubu od njegova osnutka.
-Prije dolaska u svijet boćanja bavio sam se terapijskim jahanjem, ali to je bilo više onako, terapijski, kako i samo ime kaže, dok je ovo prava sportska priča, ističe Alen.
O kvaliteti treninga brine Marko Dolibašić, stručnjak koji radi s članovima raspoređenim u pet kategorija, ovisno o stupnju invaliditeta.
-Radi se vrlo ozbiljno. Treniramo različite tehnike bacanja, a česti su i situacijski treninzi na kojima vježbamo kako maknuti protivnikovu boću, kako izbiti bulin, i slično. Smisao igre isti je kao i u boćanju tjelesno zdravih osoba, potrebno je odmaknuti protivnikovu boću, a svoju dovesti što bliže bulinu, naglasio je Dolibašić.
Trenirati se mora, jer konkurencija ne spava.
-Zagrebački klub „Željko Klepač-URIHO“ najveći je konkurent, a ukupno u Hrvatskoj postoji desetak klubova. U jednoj sezoni održe se četiri turnira čiji se rezultati zbrajaju, te na taj način dođemo do ukupnih pobjednika po kategorijama.
Iskrenost i predanost na treninzima i natjecanjima
Mladi stručnjak uživa u radu s paraboćarima, ponajviše zbog njihovog iskrenog odnosa prema sportu te velike predanosti treninzima i natjecanjima.
–Kada uspiju usavršiti neki pokret puno su sretniji nego zdravi sportaši, a ako se slučajno na nekom natjecanju nešto osvoji, barem dva tjedna priča se samo o tome. Puno su veća zadovoljstva, ali, nažalost, veće su i tuge nakon neuspjeha, kaže Dolibašić.
Uz trenera, na svakom su treningu nezaobilazni i osobni asistenti, ljudi bez čije velike pomoći riječki paraboćari u kategoriji BC3 ne bi mogli zamisliti niti jedan trening.
-Postoji rampa na koju se stavlja boća, a svaka metraža na terenu ima svoju visinu, naglašava Josip Bujan, jedan od asistenata koji svakodnevno pomaže na treninzima Pulca. Primjerice, ako je bulin udaljen pet metara, boću postavljamo na 35 centimetara visine. Na koju ćemo visinu postaviti boću ne određujem ja nego igrač kojem asistiram. Kao asistent uvijek sam leđima okrenut od terena, a boćar mi govori na kojoj je dužini boća ili bulin, moram li uzeti mekšu ili tvrđu boću, na koju visinu ću je postaviti, i slične stvari.
Među paraboćarima Pulca ugledali smo i jedno poznato ime. Nekadašnji uspješni paraatletičar Miroslav Matić, posljednjih nekoliko godina tartan staze zamijenio je boćarskim dvoranama.
-U godinama sam kada mi je atletika postala prenaporna, kaže višestruki atletski paraolimpijac. U parasportu sam već 25 godina, a posljednjih pet bavim se paraboćanjem. Imam dobre rezultate, ove sezone na državnom prvenstvu osvojio sam drugo mjesto u svojoj kategoriji. Iako u svakom sportu postoji adrenalin i želja za pobjedom, boćanje i atletika jako su različiti. U atletici je potrebno dosta brzine i sirove snage, a u boćanju, što si mirniji to si uspješniji.
Miroslavov sportski duh “isklesan” tijekom uspješne paraatletske karijere, „vuče“ ga prema novim ciljevima.
-Imam najviše ciljeve, a nadam se da ću jednoga dana možda otići i na Paraolimpijske igre. Naravno, ovisit će to o puno stvari, zdravlju, podršci okoline i kvaliteti treninga. Inače, treniram svakog dana, a često odem u Pulu kod mog mentora, prijatelja i najboljeg hrvatskog paraboćara Davora Komara na zajednički trening, ističe Matić.
Sportaši s invaliditetom-“Velesportaši”
Matiću na treninzima pomaže Antonija Frlan, i sama aktivna boćarica i članica BK „Marinići“.
-Boćanje i paraboćanje dosta su slični, evo, sada se i u paraboćanju sve više počelo izbijati iz zraka što ranije nije bio slučaj. Želim naglasiti kako smo mi zdravi boćari sportaši, ali oni su pravi velesportaši. Mi koji hodamo ne ulažemo niti približno toliko energije i truda kao oni, stvarno su posebni, smatra Frlan.
Iako je Miroslav Matić najpoznatije sportsko ime među paraboćarima Pulca, u jednom od najuspješnijih paraboćarskih hrvatskih kolektiva postoje i brojna druga zapažena imena, koja se sa svakog natjecanja vrate s nekom od medalja.
-Prije nekoliko dana vratili smo se sa završnice Kupa održane u Đakovu. Na tom smo natjecanju osvojili dva srebra i broncu te bili poravnati s pobjedničkom ekipom zagrebačkog URIH-a, informirao je predsjednik Franić.
Uz već spomenutog Miroslava Matića koji je u kategoriji BC4 osvojio srebrnu medalju, odličjem istog sjaja “okitio” se Milorad Kružić u kategoriji BC2, dok se upravo Filip Franić (BC2) pobrinuo za broncu. Medalja je moglo biti i više da Alenu Juretiću u kategoriji BC3 „za dlaku“ nije izmaklo treće mjesto, a do jednog od odličja zasigurno bi stigla i najuspješnija članica Pulca Danijela Matajija, koja zbog bolesti nije nastupila u Đakovu. No, priliku za novi nastup Danijela i njezine kolege imat će već za desetak dana na Sportskim državnim rekreativnim igrama u Poreču, natjecanju na čijem je zagrebačkom izdanju prije nekoliko dana nastupio paraboćar Pulca Denis Vuković, osvojivši odlično četvrto mjesto.
