Dvadeset svijeća na torti ovih će dana „puhati“ triatlonci Rivala, kluba koji je u dva desetljeća postojanja ostvario brojne zapažene rezultate, postavivši temelje triatlona na području Rijeke i Primorsko-goranske županije. Od samog početka rada okupljaju brojne natjecatelje, ali i rekreativce željne aktivnosti, druženja te kvalitetno provedenog slobodnog vremena. Rival je danas obiteljski klub u kojem roditelji i djeca zajedno treniraju i odlaze na natjecanja.
-Klub broji 64 člana, od čega je njih tridesetak natjecateljski aktivno, dok su ostali rekreativci koji su ovdje našli prijateljsko okruženje i mogućnost da svakodnevne poslovne i privatne stresove „izbace“ kroz treninge i druženje, ističe „novopečeni“ predsjednik kluba Miroslav Marić.
„Rivalovci“ su 2002. godine bili pravi „pioniri“ triatlona na ovom području, a imena osnivača Gorana Golčića, Matije Goluba, Dejana Ljubasa, Igora Maleševića, Sandre Marinić, Damira Šegote, Valentine Štimec, Mirsada Taletovića i Damira Živkovića, ostat će „zlatnim slovima“ zapisana u klupskim alamanasima.
-Rival je u ovom trenutku u fazi obnavljanja, jer nakon prerane smrti jednog od osnivača, trenera i „spiritus movensa“ kluba Igora Maleševića ostao je bez polovice članstva. Igor je bio simbol triatlona u Rijeci, i nakon njegovog odlaska trebalo je snage i energije zaustaviti pad i „okrenuti kormilo“ u pozitivnom smjeru. Posljednjih nekoliko godina „iznjedrili“ smo nove kvalitetne natjecatelje od kojih se ističu Aurora Valinčić i Gabriel Barac, državni prvaci za mlađe kategorije u nekoliko različitih disciplina, kaže Marić, čija je osobna priča inspiracija za sve koji smatraju da su prestari za početak neke ozbiljnije tjelesne aktivnosti .
-Za razliku od većine drugih triatlonaca koji su prije dolaska u trialton imali neku sportsku povijest, uglavnom u plivanju, ili biciklizmu, ja sam krenuo od nule, bez ikakve, čak i rekreativne sportske priče iza sebe. Sve je počelo kada se tvrtka u kojoj radim prijavila za utrku B2 run, a mene zadužila da organiziram ekipu. Na toj utrci sam se pokrenuo i počeo rekreativno trčati, a nedugo nakon toga došao i na bazen na Kantridi. Tu susrećem Blaža Barca iz Rivala koji me uvodi u svijet trialtona. Rodom sam s kontinenta i plivanje mi nije jača strana pa sam se nakon desetak metara skoro utopio, sa smiješkom će Marić. No, bio sam jako uporan i proplivao, zaljubivši se u triatlon u kojeg usmjeravam i svoju obitelj.
Ulaskom u triatlon Marićev se život kompletno promijenio, a nakon pet godina treninga postao je i državni prvak u kategoriji M-35.
-Svakodnevni treninzi, pripreme, planiranje prehrane, putovanja na natjecanja, toliko te okupiraju da ti triatlon više nije samo rekreativna aktivnost nego postaje način života.
Njegova okolina još se navikava na „novog Miroslava“.
–Roditelji koji me ipak najduže poznaju čude se mojoj energiji, pogotovo kad iz rodnog Slunja do Rijeke, udaljene 150 kilometara, „potegnem“ biciklom. Falim i prijateljima, jer kad nisam na poslu onda treniram.
A trenira se doista ozbiljno, što potvrđuje sportski direktor i uspješan triatlonac Blaž Barac.
-Djeca predškolske dobi počinju u Školi plivanja, a kada navrše 12 ili 13 godina plivanju dodaju vožnju bicikla. Oni nešto stariji treniraju gotovo svaki dan i to dva do tri puta dnevno. Cilj nam je omasoviti upravo te najmlađe kategorije, kako bi među njima u budućnosti dobili barem dva, tri kvalitetna i konkurentna juniora.

Barac je uspješan sportski direktor, ali i odličan triatlonac koji se više puta okušao u trčanju čuvenog Ironmana.
–Pliva se 3800 metara, biciklira 180, te trči 42 kilometra, sve to za prosječnog triatlonca traje oko devet sati. Kriza obično dolazi tijekom trčanja, jer nakon plivanja i bicikla već ste jako umorni, a tek tada slijedi kompletan maraton. Ipak, kroz treninge i dugotrajan rad naviknete se na ekstremne napore i na natjecanju uglavnom izdržite do kraja. Tijekom dužih triatlona vrlo je bitna pravilna prehrana, kako prije natjecanja, tako i tijekom utrke na kojoj se potroši i do deset tisuća kalorija.
Hrvatska je u mnogim sportovima „mala zemlja za velike sportske rezultate“, no, kada je triatlon u pitanju, ipak „kaskamo“ za svjetskim vrhom.
-Najviše klubova ima na zagrebačkom području, dok kod nas u Primorsko-goranskoj županiji djeluju Rab, Matulji, Triton i mi. U osnivanju je još jedan klub u Gorskom kotaru, očekujemo njihovo skoro licenciranje, kaže Barac. U Hrvatskoj se pretežno bavimo sprint triatlonom, što iznosi 750 metara plivanja, 25 kilometara bicikla te pet kilometara trčanja. To nisu neke velike udaljenosti i one pogoduju mlađim natjecateljima koji su brži i eksplozivniji, dok su npr. na olimpijskom triatlonu dionice dvostruko duže, pa se pliva 1500 metara, vozi 25, a trči deset kilometara. Naš Gabriel Barac pokazuje vrhunski potencijal, vjerujemo kako će u budućnosti postati olimpijski kandidat.
A uz Gabriela, inače Blažovog sina, ističe se mlada 16-godišnja Aurora Valinčić, državna juniorska prvakinja čije je “silne” titule teško i nabrojati.
-Plivanje treniram još od vrtićke dobi, a u devetoj godini dodala sam bicikl i trčanje. Prošle sam godine osvojila državne titule u super sprint i sprint triatlonu, super sprint i sprint akvatlonu, super sprint duatlonu te super sprint cross duatlonu. Treniram svaki dan, rano ujutro odradim plivački trening nakon kojeg odem u školu, a poslijepodne slijede biciklistički i trkački treninzi, u jednom dahu otkrila je Aurora.

Rivalovci su se, osim na stazi iskazali i uz stazu, potvrdivši se kao sjajni organizatori Riječke zimske lige u trčanju, natjecanja koje nosi ime jednog od osnivača kluba, ranije spomenutog Igora Maleševića.
-Svakog drugog ili trećeg vikenda organiziramo utrku u nekom od mjesta širom županije na kojoj sudjeluje i do 300 trkača. Liga je ustvari idealna za rekreativce, ali i one nešto ozbiljnije trkače koji na taj način održavaju formu tijekom zimskih mjeseci. Dobro se istrčimo, a kasnije uživamo u druženju i razmjeni iskustava s utrka.