Košarkaši Crikvenice svoju su premijernu prvoligašku sezonu završili uzdignutih ruku i širokog osmijeha. Kako i ne bi, kad su u vrlo jakoj konkurenciji klubova iz čitave Hrvatske ostvarili osnovni cilj, a to je ostanak u ligi.
-Možemo reći da smo ispunili ono što smo zacrtali prije početka sezone. Liga je bila izuzetno zahtjevna i teška, puno je tu ozbiljnih ekipa i igrača. Dosta smo se tražili kroz prvi dio sezone, odmah smo osjetili koliko je velika razlika između lige koju smo do sada igrali i ovog ranga natjecanja, razmišljanje je trenera Zorana Dragojevića.
Nije počelo dobro, jer nakon prvog dijela sezone Crikveničani su na kontu imali svega dvije pobjede.
-Pobijedili smo samo Stoju i Podstranu kod kuće, dok smo vani prilično lagano gubili. Oko novogodišnjih blagdana uhvatila nas je neka malodušnost, malo smo psihički „potonuli“, a i na tribinama je bilo sve manje gledatelja. Odlučili smo se u drugom dijelu sezone pojačati s dva, tri nova igrača. Došli su Matija Volčanšek, dijete Kvarnera i nekadašnji igrač Cedevite, Amerikanac Darrick Scott te Dean Popović koji je ranije igrao za Pulu. Bio je to dobar potez, jer riječ je o kvalitetnim košarkašima i ljudima, koji su izuzetno pozitivno djelovali na ostale igrače.
Prekretnicom sezone Dragojević je označio treće kolo nastavka prvenstva, kada su se Kirci s gostovanja u najvećem istarskom gradu vratili „pjevajući“.
-Tu gostujuću utakmicu sa Stojom smatram možda i najboljom u čitavom prvenstvu. Uvjerljiva pobjeda u Puli u susretu s direktnim konkurentom dala nam je toliko potreban impuls i nadu da možemo, a u kasnijim utakmicama to smo i pokazali. Uspjeli smo na njegovom parketu pobijediti čak i favorizirani Zagreb, dokazavši tako sebi i drugima da zaslužujemo ostanak u prvoligaškom društvu, istaknuo je Dragojević.
Uz ostanak u ligi, trener Crikveničana zadovoljan je afirmacijom mladih igrača.
–Beppe Tomas, Marko Šulentić i Frane Butorac bili su praktički nositelji igre, iako se radi o dečkima rođenima 2004. godine. Naravno, imali su svojih uspona i padova, ali s obzirom na njihovu mladost, to je razumljivo. Ne treba izostaviti niti doprinos ostalih igrača, a posebno bih istaknuo kapetana Bojana Šamanića koji je svojom borbenošću i jakom obranom često podizao čitavu ekipu.
Posebna priča dolazak je Amerikanca Scotta, prvog igrača preko „velike bare“ u povijesti Crikvenice.
-On je do dolaska kod nas igrao u Moldaviji, a s obzirom da mu je bilo važno da ode iz te lige, došao je puno ispod realne tržišne cijene. Ipak, malo smo se dvoumili, nismo željeli nekog tko bi možda sa sobom donio neke probleme ili igrački egoizam. Prelomili smo nakon provjerene informacije kako se radi o izuzetno kvalitetnoj osobi, što se kasnije doista i pokazalo. Nije tipičan Amerikanac koji prvenstveno gleda vlastitu statistiku, već pravi pozitivac i timski igrač, pametan i obrazovan dečko koji se brzo uklopio u ekipu, donijevši joj novu energiju i kvalitetu.
Nova sezona nosi i nove izazove, no kako se sada čini, bez Zorana Dragojevića na klupi Kiraca.
-Uvidio sam da je jako teško biti prvoligaški trener, a istovremeno imati posao zbog kojeg se ne možeš posvetiti ekipi onoliko koliko želiš. Puno sam se kao trener potrošio, držala me isključivo velika ljubav prema klubu koji mi je toliko puno dao. Napravit ćemo analizu sezone i najvjerojatnije krenuti u potragu za novim trenerom profesionalcem. Ja ću i dalje kao „vojnik“ kluba biti tu, možda i u ulozi pomoćnog trenera.
Iako je sezona tek završila, Crikveničani već pomalo gledaju prema jeseni i novom prvenstvu.
-Uvijek je težnja napraviti korak više. Naravno, nemamo bolesnih ambicija napadati Premijer ligu, ali voljeli bi doći u sredinu tablice, među stabilne klubove koji se ne boje za ostanak, a važno je i da na tribinama bude što više gledatelja, zaželio je Dragojević.
