Točno četrdeset godina prošlo je od najveće i najzvučnije pobjede u povijesti HNK Rijeka. U kišnu jesensku večer 24. listopada 1984. u drugom kolu tadašnjeg Kupa UEFA, pod stijenama Kantride poražen je slavni Real Madrid. Ne samo poražen nego i “do nogu” potučen, jer rijetko je koja ekipa nadigrala Madrižane kao tadašnja Skoblarova Rijeka.
U pobjedu Bijelih od 3:1 dva je pogotka ugradio slovenski napadač Adriano Fegic, a mrežu je “rasparao” i Danko Matrljan, Riječanin koji je zajedno s nekadašnjim suigračima i također akterima utakmice Srećkom Juričićem i Damirom Desnicom došao pod stijene na proslavu u povodu obljetnice te veličanstvene pobjede u organizaciji Kluba navijača Armada Rijeka. Tribinama se orila navijačka pjesma, na travnjaku su ležale velike replike dresova tadašnje ekipe, a upriličena je i veličanstvena bakljada i vatromet, baš kao nekada, kada je Kantrida bila mjesto na koje vode svi nogometni putevi.
-Mi smo u to doba igrali vrlo jaku domaću ligu i svaka nam je utakmica bila na visokoj razini. Real Madrid je uvijek Real Madrid, ali u taj susret ušli smo kao u svaki drugi. Na tribinama je bila zaista sjajna atmosfera i ta sinergija navijača i igrača je dovela do takvog trijumfa. Moram priznati da nismo odmah bili svjesni veličine te utakmice, tek puno godina kasnije shvatili smo što smo napravili, rekao je Danko Matrljan u pauzi slikanja s brojnim navijačima koji su kraj murala na zidu pomoćnog igrališta željeli fotografiju s akterom te slavne utakmice.
Matrljanu su čestitali i Letovac Zoran Prodanović Prlja te Branko i Robert Salečić, otac i sin koji su na tribinama uživo gledali taj susret.
-Sjećam se nevjerojatne atmosfere, čitav stadion je “grmio”. Nisam očekivao pobjedu, iako sam je priželjkivao. Najviše se sjećam Damira Desnice, mog vršnjaka i ljubimca koji je bio fenomenalan, rekao je Branko, na čije se riječi nadovezao njegov sin Robert, tada desetogodišnji dječak.
-Pobjegao sam iz škole na tu utakmicu s Realom, ali i onu kolo prije s Valadollidom pa sam od mame dobio batine, kroz smijeh će Robert. Vladala je paklena gužva, preko centralne tribine progurao sam se do ograde u ravnini terena i s tog mjesta gledao utakmicu. To je nešto što se ne zaboravlja, uspomena za čitav život svima koji su te večeri bili na Kantridi, naglasio je i ispričao događaj koji najbolje govori o igri Bijelih te legendarne večeri prije točno četiri desetljeća.
-Pričao mi je jedan prijatelj pomorac kako je na nekom od putovanja upoznao Španjolca i rekao mu da je iz Hrvatske. Ovaj ga je pitao iz kojeg grada, a kada mu je spomenuo Rijeku, razgoračio je oči i promucao “uh, nikada nas nitko nije nadigrao kao tada Rijeka”, toliko mu je taj poraz ostao u sjećanju da ga nikada nije zaboravio.
Travnjakom Kantride šetali su mnogi mladi navijači, oni koji su o toj utakmici slušali od svojih očeva i nonića, ali i oni koji su poput Roberta i Branka Salečića uživo gledali Realov potop.
-Vladala je prava euforija, stadion je bio krcat “kao šipak”. Fegic je bio najbolji, a da je ostalo 3:0 niti onaj sudac iz Belgije koji je sudio u uzvratu ne bi im pomogao, rekli su Kastavac Josip Jardas i Zamećanin Vilim Kinkela, nostalgični za svojom Kantridom.
–Vilim ide i na Rujevicu, a ja sam prestao odlaziti na utakmice jer sam jako vezan za Kantridu. Bio sam par puta i na Rujevici, ali nije mi to isti osjećaj. I dalje idem na Kantridu, samo sada na utakmice Opatije, rekao je Josip, dok se Vilim nada da će možda dočekati i obnovljenu Kantridu, što se u posljednje vrijeme često najavljuje u medijima.
–Mislim da će se izgraditi nova Kantrida, na zid svoje garaže sam postavio vizualizaciju novog stadiona, pa to je nešto prekrasno, rekao je Vilim, kojem do konačne realizacije tog velikog projekta, baš kao i ostalim navijačima Bijelih, ostaju predivne uspomene sa stare Kantride.
