Rukometaši Kozale pravo su osvježenje ovogodišnje 1. HRL jug. Nakon sedam odigranih kola Riječani zauzimaju visoko treće mjesto, a da je u dvjema utakmicama u kojima su minimalno poraženi bilo samo malo više sportske sreće, ekipa trenera Ivana Marenčića mogla je u ovom trenutku ostatak konkurencije gledati s liderske pozicije.
Veliki doprinos lepršavim i kvalitetnim ovosezonskim izvedbama dali su 35-godišnji Raul Valković i 21-godišnji Karlo Devčić, igrači s velikim premijerligaškim iskustvom, koji su često predstavljali “jezičac na vagi” u korist Kozale.
Raul i Karlo odlučili su stati pred novinarski diktafon i otkriti zanimljive detalje iz života i dosadašnje karijere.
Kada i gdje si počeo igrati rukomet?
Raul Valković: Počeo sam na Trsatu u četvrtom osnovne. Stalno smo “visili” na igralištu, čitavo društvo iz razreda krenulo je na rukomet, pa i ja za njima.
Karlo Devčić: Počeo sam 2012. godine s devet i pol godina u ekipi Trsata. Moja mama je bila predsjednica kluba, a zanimljivo kako mi je sadašnji predsjednik Kozale Igor Šustić bio prvi trener. Prvo sam igrao nogomet koji mi je išao dosta dobro, ali kako su mi roditelji rukometaši odlučio sam probati rukomet i odmah se zaljubio u taj sport.
Tko ti je rukometni uzor?
Raul Valković: Više ga nemam, ali kao mali volio sam gledati Balića i Lackovića, velike igrače koji su kao i ja igrali na vanjskoj poziciji.
Karlo Devčić: Nekada mi je veliki uzor bio Ivano Balić, a od mlađih mi se jako sviđao Domagoj Pavlović. On, nažalost, zbog ozljeda nije uspio napraviti karijeru koju je trebao, ali jako sam volio njegov stil igre.
Što smatraš svojim najvećim uspjehom u karijeri?
Raul Valković: Najvećim uspjehom smatram što sam ovako dugo ostao u rukometu, a od rezultata mi je najdraže osvajanje druge lige s Matuljima 2013. godine.
Karlo Devčić: Bio sam pozvan na jedno okupljanje mlade hrvatske reprezentacije što smatram najvećim individualnim uspjehom, a od ostalih postignuća tri sezone igranja u Premijer ligi.
Koliko si najviše golova dao u jednoj utakmici?
Raul Valković: Bilo je to na seniorskoj utakmici druge ili treće lige s Trsatom, mislim da sam zabio 18 pogodaka.
Karlo Devčić: 9 pogodaka u Premijer ligi protiv Sesveta, a u mlađim kategorijama 15 ili 16.
Što bi, da možeš, uzeo od Karla Devčića (Raula Valkovića)?
Raul Valković: Od Karla bi uzeo njegovu mladost i možda visinu. Inače, dosta smo slični igrači, “finteri” koji šutiraju s poda.
Karlo Devčić: Od Raula bi uzeo njegov IQ za rukomet i snagu šuta.
Koji ti je najgori trenutak u karijeri?
Raul Valković: Nemam posebno ružnih trenutaka u karijeri. Možda mi je najviše žao što u Umagu na Final Fouru Kupa nismo igrali utakmicu za treće mjesto. U polufinalu smo izgubili od Zagreba i “napalili” se na taj susret za brončanu medalju, a onda su nas obavijestili da se ipak neće igrati. I dan danas se šalim kako ću pisati HRS-u da nam pošalje te medalje, ha, ha.
Karlo Devčić: Moju su karijeru, nažalost, obilježile ozljede, što je glavni razlog prestanka profesionalnog bavljenja rukometom. Doživio sam lom šake, lom noge i rupture lože, tako da sam, iako imam samo 21 godinu, morao na dvije teške operacije.
Čime se baviš osim rukometa?
Raul Valković: Bavim se dostavama za jednu firmu koja opskrbljuje slastičarnice i pekare.
Karlo Devčić: Student sam treće godine na Ekonomskom fakultetu, a ujedno i osnivač te suvlasnik jednog startupa. Zajedno s prijateljem razvijam ideju kako pomoći ljudima da sami kupe nekretninu.
Koji još sport voliš gledati ili igrati?
Raul Valković: U zadnje vrijeme ljeti igram tenis, a volim i ostale sportove, iako ih izbjegavam, jer sam u godinama kada moram paziti da se ne ozlijedim. Volim pogledati košarku, pogotovo NBA sažetke i nogomet ako igra naša reprezentacija. Na olimpijskim igrama zanimljiva mi je atletika, pogotovo sprinterske discipline.
Karlo Devčić: Volim pogledati košarku i zaigrati nogomet, a moram reći da sam i aktivan rukometni sudac.
Koja je tvoja najveća rukometna kvaliteta?
Raul Valković: To bi drugi trebali reći, ali mislim da sam timski igrač, uvijek želim pomoći ekipi. Nekada sam imao brzinu, ali nisam siguran imam li je i dalje, ha, ha.
Karlo Devčić: Mislim da sam dosta “hladan” u završnicama utakmica, često u tom periodu igre na sebe preuzimam svu odgovornost.
Koja je Karlova (Raulova) najveća igračka kvaliteta?
Raul Valković: Kao i ja, Karlo je timski igrač, a primijetio sam da je jako zreo za svoje godine. Dečki njegove dobi niti približno ne razmišljaju kao on, to mu je velika prednost.
Karlo Devčić: Raulova najveća kvaliteta je da tijekom utakmica uvijek donese ispravnu odluku, a naravno da je tu jako važno i njegovo veliko iskustvo.
Što te najviše opušta?
Raul Valković: Playstation kojeg volim igram doma, ali kako sam prije devet mjeseci dobio sina baš i nemam previše vremena za opuštanje.
Karlo Devčić: Dosta čitam knjige, a uživam i ispijati kave na nekoj terasi uz more, pogotovo u Kostreni.
Najdraže jelo?
Raul Valković: Pizza, to je jelo koje mi nikada ne može dosaditi.
Karlo Devčić: Neka budu tortilje.
Najdraži film?
Raul Valković: Prvi dio filma Glup gluplji i Torente, svi djelovi.
Karlo Devčić: Gladijator.
Koje će mjesto ove sezone osvojiti Kozala?
Raul Valković: Vidjet ćemo, ali evo, neka bude treće. Bit ću zadovoljan i četvrtim ili petim mjestom, samo da budemo u gornjem dijelu tablice.
Karlo Devčić: Da ste me to pitali na početku sezone odgovorio bih da je najvažnije da ostanemo u ligi, ali kako se situacija razvija mislim da je realno da budemo među četiri najbolje ekipe.
Što bi poručio djeci koja tek počinju igrati rukomet?
Raul Valković: Neka ne odustaju, jer kad jednom prestanu teško da će se opet vratiti.
Karlo Devčić: Jako je važno da se bave bilo kojim sportom, ne mora to nužno biti rukomet. Baveći se sportom upoznaš puno ljudi, putuješ i dobiješ vrijedno životno iskustvo. Važno je trenirati i što više boraviti na vanjskim igralištima, najgore je samo sjediti kod kuće i gledati u kompjuter.
