Gol, gol, gol, gol, gol,gol! Toni Fruuuk, Toni Fruuuuk, Toni Fruk za jedan nula! Redovitim posjetiteljima utakmica Rijeke ovaj je ritual kod svakog postignutog pogotka Bijelih jako dobro poznat. Uzvik službenog spikera i huk navijača koji u ekstazi izgovaraju ime nogometaša koji je upravo zatresao protivničku mrežu, najdraži su trenuci prilikom svakog nogometnog “hodočašća” na Rujevicu.
Pa, iako je glas službenog spikera prepoznatljiv većini gledatelja, malo je onih koji znaju tko je čovjek čije informacije i povici posljednje dvije i pol sezone odjekuju riječkim nogometnim hramom.
Riječ je o Davidu Petroviću, glumcu Gradskog kazališta lutaka kojeg je jedan prijateljski poziv usmjerio na Rujevicu.
-Nakon odlaska bivšeg spikera nazvao me Ivan Dragnić iz medijske službe Rijeke kojeg poznam iz kazališnih voda i pitao želim li doći. Kako sam “zagriženi” navijač Bijelih još od 95′ kada sam otišao na prvu utakmicu, rado sam prihvatio ponudu. Tu sam već dvije i pol sezone i nisam požalio, jer adrenalina i uzbuđenja ne nedostaje, rekao je glumac koji se odlično snalazi u svim životnim i poslovnim ulogama.
-Osim redovnog posla u kazalištu igram i u predstavama Ri Teatra. Potpisao sam režiju, scenarij i produkciju prvog riječkog filma “Yunaci rocka”, a uz sve poslovne obaveze te dvoje male djece stignem i na Rujevicu, što nije nimalo lako.
Spikerski posao teško je obavljati bez emocija, koje simpatičnog glumca ponesu na svakoj utakmici.
-Iako mi je gluma posao, u spikerskoj ulozi doista ništa ne glumim. Uživim se u utakmicu i “urlam” jednako kao kod kuće, sve emocije i energiju prenesem u mikrofon. Nekada i pretjeram, pa se mikrofon ili semafor “zalede”, kroz smijeh će David, koji kao svaki čovjek od “krvi i mesa” ponekad i pogriješi.
-Sam sebi sam najveći kritičar, pogotovo jer mi to što radim previše znači. Kad pogriješim, znam slabo spavati čitavu noć. Jednom sam dao krivu informaciju vezanu uz strijelca pogotka. Bilo je to prve sezone kada je iz igre izlazio Frigan, a ja sam rekao “pozdravimo strijelca jedinog pogotka”, iako taj gol nije postigao on nego Marin.
Naravno da takva greška nije prošla nezamijećeno.
-Gledatelji koji su sjedili blizu mene odmah su se okrenuli i viknuli “ćo, ča ti je, si pil čera”? Bilo je još zanimljivih i smiješnih situacija. Recimo, nekoliko puta sam nakon pogotka tako jako vikao da je “pukao” mikrofon. Ja urlam gol, gol, gol, a ne čuje me nitko osim onih u mojoj blizini. Čak mi se ponekad od silnog vikanja i emocija zavrti u glavi, a o kasnijoj promuklosti da i ne govorimo, priznao je mladi glumac i redatelj.
“Gdje ima volje, ima i načina”, kaže poznata poslovica koje se drži i David. Jer, iako na Rujevicu često dođe nakon predstava u kazalištu koje mu odnesu puno energije, uživa u spikerskoj ulozi i aktivnom sudjelovanju u utakmicama i proslavama pogodaka kluba kojeg voli od malih nogu.
