Da je Hrvatska doista „mala zemlja za velike sportske rezultate” pokazuju i naši uspjesi u Cornholeu, igri koja velikom brzinom osvaja Europu. Iako se kod nas pojavio tek prije nekoliko godina, na listi najboljih Europljana redovito se nalazi četiri, pet hrvatskih igrača, dok smo kao reprezentacija među najboljima na Starom kontinentu.
Dvije teorije o nastanku Cornholea
Cornhole, disciplina u kojoj se vrećice punjene kukuruzom ili u modernoj verziji plastičnim granulama bacaju na drvenu ploču udaljenu 8,23 metra vjerojatno je nastala u Njemačkoj još u 14. stoljeću, a kasnije su je njemački doseljenici donijeli u SAD.
Druga teorija kaže kako zasluge za njegov nastanak imaju Indijanci plemena Blackhawk, koji su igrali s mjehurima životinja punjenima grahom. Kako god bilo, ta zanimljiva igra od prošle godine živi i u Veprincu. Tamošnji Cornhole klub Leprinac okuplja 20-ak članova različite dobi.
-Velika većina članova dolazi iz svijeta boćanja, a aktivno se natječe nas šest, sedam. Treniramo utorkom i četvrtkom u Društvenom domu u Veprincu, dok po ljeti vježbamo na boćariji u Poljanama. Već imamo i dobre rezultate, pa smo tako prošle sezone u Zimskoj istarskoj ligi završili na drugom mjestu od deset ekipa, kazao je predsjednik Leprinca Aleksandar Korić.
Većina igrača Cornholea dolazi iz boćanja
–Mi koji se dugo godina bavimo boćanjem ipak smo u prednosti zbog „uštimane ruke” i veće koncentracije. No i oni koji nisu boćali mogu postati odlični u Cornholeu, samo im je potrebno otprilike godinu, dvije da dobiju osjećaj i pravac bacanja, dodao je Korić, koji je zajedno s nekoliko klupskih kolega sudjelovao na nedavnoj godišnjoj završnici ACL Europe u Poreču, natjecavši se u konkurenciji gotovo 400 igrača iz više europskih zemalja.
-To je bila ludnica, okupili su se zaljubljenici u Cornhole iz čitave Europe. Igrali su i najbolji američki igrači koji su klasa za sebe. To je inače američki sport s profesionalnom ACL ligom, čiji ga šefovi organizacijom turnira poput ovog u Poreču žele proširiti u Europi, ali i ostatku svijeta.
Ipak, kao i kod svakog drugog sporta, igranje Cornholea zahtijeva ulaganje u opremu.
–Početnici mogu krenuti s opremom od 100-tinjak eura, koliko je potrebno u trgovinama sportske opreme izdvojiti za set ploča i vrećica. Većina započne s Cornholeom na druženjima poput roštiljanja, na izletima ili na plaži. Vrhunske, pak, profesionalne vrećice koštaju 90-ak eura i više, a ploče oko 400 eura. Važno je krenuti s bilo čime pa nakon nekoliko turnira vidjeti što ti odgovara, naglasio je dopredsjednik kluba Sandi Kršanac, jedan od onih koji ne pripada boćarskom krugu.
-Prvi sam se put susreo s Cornholeom na turniru organiziranom u susjednom mjestu i jako mi se svidjelo. Doduše, mislio sam da ću biti puno bolji, ali brzo sam shvatio da to nije baš tako lako kao što isprva izgleda. Potrebno je više vremena da bi se dobio osjećaj u ruci, iako se Cornholom zapravo ne bavim zbog rezultata već iz čistog gušta i druženja s prijateljima.
U Leprincu bi željeli proširiti krug onih koji se bave Cornholeom. Zato članovi kluba odlascima na manifestacije poput Hrvatskog festivala nordijskog hodanja u Opatiji ili nedavno održanog Sportskog dana starijih osoba u Delnicama „krče put” većoj popularnosti Cornholea i zainteresiranima demonstriraju osnove igre kojom se u svijetu bavi već gotovo 25 milijuna ljudi.
A pravila Cornholea zaista nije teško naučiti. Vrećica ubačena u rupu (direktno ili klizanjem po ploči) vrijedi tri boda, dok se ona koja ostane na ploči boduje s jednim bodom. Moguće je igrati pojedinačno ili u parovima, a zbraja se tako da se bodovi obojice igrača oduzimaju nakon svake četiri naizmjenično bačene vrećice. Primjerice, ako Pero nakon prvog bacanja ima osam, a Marko šest bodova, Peri se pribrajaju dva boda i tako sve dok netko od njih dvojice ne dođe do 21. Nije teško, ali je „zarazno”, i kad jednom krenete bacati brzo se zaljubite u Cornhole, igru koja bi, prema nekim najavama, možda već u australskom Brisbaneu 2032. godine mogla dobiti etiketu olimpijskog sporta.
