Plava dvorana Pravnog fakulteta u Rijeci bila je pretijesna za studente i građane koji su željeli prisustvovati tribini u sklopu projekta „UniRi u središtu sporta”, na kojoj je gostovao proslavljeni hrvatski nogometaš i trener Slaven Bilić.
Netipičan sportaš koji je i sam završio pravni fakultet, svira gitaru, komentira utakmice i vodi podcaste izuzetno je elokventan i zanimljiv čovjek prepun sportskog i životnog iskustva, pa su dva i pol sata druženja protkana zapažanjima i anegdotama iz bogate karijere protekla iznimno brzo.
–Ma nema boljeg od studentskog života, staviš bilježnicu u džep i uživaš na predavanjima na kojima nema ispitivanja kao u srednjoj školi. Nakon predavanja piješ kave i družiš se s vršnjacima, a ima i cura, simpatično je primijetio Bilić, koji je zbog sportskih obaveza veliki dio studija proveo kao izvanredni student.
Blizina Pravnog fakulteta i veličina zgrade presudili u izboru studija
– Škola je u mojoj obitelji bila jako bitna. Mama je predavala biologiju u osnovnoj školi, a tata bio sveučilišni profesor i oboje su željeli da bez obzira na sportsku karijeru završim fakultet. Ma ja ustvari nisam želio ići na pravo, ali to je uz ekonomiju bio jedini studij na kojem se moglo izvanredno studirati. Zašto pravo, a ne ekonomija? Bilo mi je bliže kući, a i zgrada Pravnog fakulteta izgledala je baš impresivno, dok je ekonomija bila puno skromnija, mogao si doći na dvadeset metara od Ekonomskog fakulteta, a da svejedno moraš pitati gdje se nalazi, simpatično je svoju odluku o odabiru studija opisao Bilić, nasmijavši studente.
Bivši izbornik je odgovorio na brojna pitanja publike koju je posebno zanimala njegova igračka i trenerska reprezentativna karijera.
– Mislim da smo najjači bili na našem prvom velikom natjecanju, na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine, ali nisu nam se poklopile neke stvari na terenu, a tada nas kao novu nogometnu naciju niti krovne nogometne organizacije nisu toliko ozbiljno shvaćale. Bronca iz Francuske 98′ donijela nam je poštovanje i potvrdu da smo moćni te nas uvela u društvo elitnih reprezentacija, naglasio je Bilić.
“Nitko kao Robi Prosinečki”
Iz publike je u jednom trenutku „doletjelo” pitanje o tome „što bi bilo kad bi bilo”, odnosno bi li Vatreni u polufinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 98′ pobijedili Francuze da je „Veliki Žuti” bio u početnoj postavi?
– Neće se naljutiti nitko od mojih suigrača ako kažem da je u svom „prime timeu” moj cimer Robi bio najbolji i najposebniji igrač. No, unatoč neupitnoj veličini mirno je prihvatio klupu na toj i nekim drugim utakmicama da mu zbog toga moram „skinuti kapu”. Ipak, ne treba sada zbog toga na pokojnog Ćiru „bacati drvlje i kamenje”, jer i najveći hrvatski trener svih vremena Tomislav Ivić govorio je da Asanović, Boban i Prosinečki teško mogu igrati zajedno. Ćiro ih je ipak puno puta stavio zajedno, ali u tom susretu imao je neke druge zamisli. Ja osobno volim imati talentirane igrače na terenu, jer s njima u momčadi imaš veću šansu. U moje izborničko vrijeme imao sam u vezi Niku Kovača, Kranjčara, Modrića, Rakitića i Srnu, redom igrače ekstra kvalitete.
Uspjesi Vatrenih pomogli su i Hrvatskom nogometnom savezu u privlačenju talentiranih igrača iz dijaspore, koji već desetljećima oblače reprezentativni dres.
– Naše igrače koji su rođeni vani ne treba moliti da obuku hrvatski dres, jer osim što imaju nacionalni naboj ti se mladi dečki imaju za što uhvatiti. Mi imamo kontinuitet i rezultat i naravno da onda žele igrati za reprezentaciju koja redovito sudjeluje na velikim natjecanjima i još osvaja medalje.
Bilo je zanimljivo čuti i Slavenovo mišljenje o trenerskom poslu na kojeg se, kako je istaknuo, lako „navući”.
– Zahtjevnije je, odgovornije nego kada si bio igrač i mislio samo o sebi i svojoj formi. Kao trener moraš paziti na stotinu detalja, ali je istovremeno i „zarazno” jer imaš tu moć da o svemu odlučuješ, a to je ono što te najviše privlači. Ljepše je biti igrač, ali meni je trenerski posao čak i draži. Bitniji si, ali ne u onom smislu „bildanja” ega, nego imaš veću odgovorost što nosi povećani adrenalin, jednostavno je više „do tebe”.
Na kraju druženja koje su organizirali riječki Pravni fakultet, Zavod za sportsko pravo, politike u sportu i sportsku diplomaciju te Sveučilište u Rijeci – Centar za sport i Jean Monnet međusveučilišni centar izvrsnosti, Biliću je u ime organizatora prigodne poklone uručio nekadašnji službeni fotograf hrvatske reprezentacije Nikola Kurti, nakon čega je uslijedilo slikanje sa studentima i potpisivanje dresova kao uspomena na dan kada su budući pravnici upoznali veliko ime hrvatskog nogometa i sporta općenito.
