Driblinzi, blokovi, šutevi, dodavanja, stavovi i puno, puno druženja i veselih osmijeha. Tako to otprilike svakoga dana izgleda na Međunarodnom košarkaškom kampu Rijeka 2022, na kojem se, u organizaciji Košarkaškog saveza Grada Rijeke, u nekoliko gradskih dvorana okupilo oko 120 mališana iz Hrvatske, Izraela, BIH i Srbije.
-Kamp je započeo 24., a trajat će sve do subote, 30. srpnja. Dualnog je karaktera, što znači da ga pohađaju dvije paralelne skupine polaznika od jedanaest do sedamnaest godina starosti. U prvoj se nalaze djeca od 7 do 11 godina koja se do sada nisu bavila košarkom. Za njih je u jutarnjem terminu organiziran odlazak na more, nakon toga slijedi ručak te popodnevni trening. Drugu skupinu čine djeca košarkaši, njih sedamdesetak, koja treniraju dva puta dnevno, od 9 do 12 te poslijepodne od 17 do 19 sati, informirao je tajnik Saveza, dugogodišnji trener mlađih kategorija i predsjednik KK Kvarner 2010 Robert „Bobo“ Jurković. Na jutarnjim treninzima naglasak je na uvježbavanju tehničkih elemenata, dok su poslijepodne na programu međusobne utakmice. Polaznici su podijeljeni u osam ekipa, svaka od njih zove se po jednoj NBA momčadi, a igra se po sistemu „svatko sa svakim“. Zadnji dan kampa igrat će se i „All Star“ utakmica te organizirati natjecanje u šutiranju.
Direktor kampa i trener mlađih kategorija KK Kastav Eugen Tončinić sa svojim je suradnicima osmislio vježbe primjerene dobi polaznika.
-Na početku jutarnjeg treninga prevladavaju vježbe propriocepcije, a nakon toga svakoga dana predstavljamo trenera-gosta. Istaknuo bih američkog stručnjaka Johna Saintignona, našeg Hrvoja Radanovića koji trenutno radi u Austriji te instruktora HKS-a za mlađe kategorije Darka Kuncea. Zbog velikog broja djece vježbamo po stanicama, a teme su vođenje i dodavanje iz vođenja, šut, završeci akcija iz reketa, pivotiranja te vježbe koordinacije i brzine. U sedam dana nemoguće je pokazati sve, ali pokušali smo obuhvatiti osnove bez kojih ne možeš biti dobar košarkaš, naglasio je Tončinić.
Polaznike je na treningu u dvorani na Zametu posjetio poznati riječki internacionalac Siniša Štemberger, košarkaš koji je na početku svoje dugogodišnje karijere u više navrata sudjelovao na sličnim sportskim druženjima. U posebnom sjećanju ostao mu je boravak u SAD-u, „obećanoj“ košarkaškoj zemlji u koju je sredinom 90-ih stigao u društvu trenera Zlatana Kalajdžića i suigrača iz tadašnjeg Kvarnera 96′.
-Još i danas dobro se sjećam tih dana, sa smiješkom će Štemberger. Bili smo u dva različita kampa u Eugeneu, u državi Oregon, ostali smo gotovo mjesec dana. Na prvom kampu spavali smo u kolibama usred šume uz koje su bili košarkaški tereni i bazen. Da bi nam zadržali pažnju, tijekom čitavog dana treneri su nas zabavljali raznim kreativnim igrama, a mi smo najviše voljeli ragbi u bazenu, prisjetio se Siniša. Svaka koliba imala je svog voditelja, sve redom košarkaše s koledža protiv kojih bi navečer igrali utakmice. U drugom kampu spavali smo po obiteljima, a sjećam se da smo trenirali dva puta dnevno s vrlo kvalitetnim trenerima, nekadašnjim koledž igračima ili onima koji su se nakon završetka studija okušali u europskoj košarci pa se vratili u SAD.
Štemberger je, sudjelujući u radu kampa nekadašnjeg poznatog riječkog košarkaša, a danas uspješnog trenera Aramisa Naglića, čitav proces upoznao i s trenerske strane.
-U takvim kampovima uvijek se iskristaliziraju dvije, tri grupe djece različitih afiniteta. U prvoj su oni zaljubljeni u košarku, entuzijasti koji će i one najteže vježbe odraditi punim angažmanom. Tu je i druga skupina koja bi trenirala, ali ne previše ozbiljno, te ona treća koja je došla zbog zabave. Naravno, ne mogu svi trenirati po istom programu, treba to pametno posložiti jer cilj je da s kampa sva djeca odu zadovoljna.
Među gostujućim trenerima u riječkom se kampu našao i Admir Tutić iz sarajevskog Koša, kluba na čijem je čelu Sejo Bukva, znano igračko ime ne samo u BIH, već i hrvatskim, pogotovo riječkim košarkaškim krugovima.
-Kadetski smo prvaci BIH, a tijekom petnaestak godina rada odgojili smo mnoge poznate košarkaše poput Muse, Avdića i Kamenjaša. U našoj regiji Srbija i Slovenija prednjače u radu s mlađim kategorijama, nažalost, kod nas u BIH puno se toga mjeri brojnošću i uplaćenim članarinama a ne kvalitetom, smatra Tutić. Ako govorimo o kvaliteti košarke u čitavoj državi, najjači centri su Sarajevo, Aleksandrovac i Široki Brijeg. Drago mi je da sam drugu godinu zaredom dio kampa u Rijeci na kojem sam zadužen za individualnu obuku igrača.
Riječki kamp u lijepom će sjećanju zasigurno ostati i Mateji Burić te Marinu Haleru, mladim članovima KK Kraljevica koji su na jednom od jutarnjih treninga šuta odlučno i odlično izvršavali pred njih postavljene zadatke.
-Ovo mi je prvi kamp u životu, priznala je Matea. U Košarkaškom klubu Kraljevica igram već dvije godine, a treniramo četiri puta tjedno. Volim košarku, a ponekad dođem i na utakmice seniora Kraljevice.
-Moj brat trenirao je košarku pa sam i ja došao na trening, svidjelo mi se i ostao sam u klubu. Od svih košarkaša najviše volim LeBrona Jamesa, kada odrastem volio bih igrati u NBA ligi, iskreno će Marino.
No, završili jednoga dana u NBA ligi ili lokalnom košarkaškom klubu, sklopljena prijateljstva, stečena znanja i lijepa sjećanja koja će s ovog ili nekih sličnih kampova odnijeti, djeci će predstavljati dragocjeno sportsko i životno iskustvo, „pohranjeno“ u posebnom kutku najljepših životnih uspomena.
