Opatijci i stolni tenis vole se preko sedamdeset godina. Vidljivo je to nakon pažljivijeg čitanja sportske povijesti “stare dame”, koja kaže kako bijela celuloidna loptica u Opatiji “skače” još od daleke 1948. godine.
-Nekada su u Opatiji postojali Opatija, Volosko i Lido, koji su se 2008. godine spojili u jedan klub, pa otuda današnji naziv “Opatija 08”, rekao je sportski direktor Diego Lipovšek, dugogodišnji stolnoteniski entuzijast koji zajedno sa svojim kolegama brine o čak deset uzrasnih kategorija.
Vlastiti kombi za prijevoz članova
-Klub trenutno broji oko pedeset članova, od onih najmlađih kojih je i uvjerljivo najviše do veteranske ekipe, a treniramo u Sportskoj dvorani “Marino Cvetković” i u Voloskom. Nije lako, jer stolni tenis je tehnički izuzetno zahtjevan, mislim da malo ljudi zna kako je nakon hokeja na ledu najbrži sport na svijetu. Potrebno je puno eksplozivne snage i brzine, a najviše od svega puno rada, objasnio je Lipovšek.
“Opatija 08” po mnogočemu je poseban klub, jer rijetko se koja sportska sredina može pohvaliti organiziranim prijevozom svojih članova na treninge i utakmice.
–Zahvaljujući pomoći Hrvatskog olimpijskog odbora koji nam je pomogao u kupnji kombi vozila, svu djecu koja ne žive u Opatiji dovozimo i odvozimo na treninge. Od ove godine u klubu trenira i petero djece iz Dječjeg doma “Ivana Brlić Mažuranić” u Lovranu, kojoj također organiziramo prijevoz.
Opatijci su posebni i po destinacijama na koje putuju, jer osim turnira u široj regiji, nije im strano “zaletjeti” se čak i na druge kontinente.
-Spremamo se u Južnu Koreju, bit ćemo tamo desetak dana na turniru i zajedničkom treningu s našim domaćinima, otkrio je Lipovšek koji kao sportski direktor uživa u pogledu na svoj trenerski tim.
-Možemo se pohvaliti kako našu djecu trenira najbolji europski trener Dubravko Škorić, a tu su i Tomislav Haramija koji se nakon desetak godina vratio iz Francuske, te dijete našeg kluba Karmen Al-Wakil.
Svjetski prvak Vjekoslav
Opatijski stolnotenisači sa svakog se natjecanja vraćaju s “vagonima” medalja, a među brojnim uspješnim članovima ističe se svjetski veteranski prvak Vjekoslav Gregorović, ujedno i jedan od trenera mlađih klupskih kategorija.
-Osim na europskim i svjetskim smotrama, sudjelovao sam na paraolimpijskim igrama u Sydneyu 2000., Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine. Nemam paraolimpijsku medalju, iako je malo nedostajalo u Sydneyu 2000. godine, kada sam osvojio četvrto mjesto u konkurenciji parova. Stvarno mi je zabavno raditi s djecom, mada nije lako naučiti igrati stolni tenis, rekao je Gregorović čije su savjete pažljivo “upijali” mladi Ivano Cucančić i Eni Smoljan.
-Imam 11 godina, a stolni tenis treniram dvije godine. Prije sam igrao nogomet, ali sada sam ovdje jer je jako zanimljivo i imam puno prijatelja. Volim trenirati, a najbolje mi ide forhend, otkrio je Ivano.
-Ja sam ovdje već šest godina, brat mi je krenuo trenirati pa sam došla za njim. Treninzi su jako zabavni, a motivira me i odlazak na natjecanja i osvajanje medalja, rekla je Eni vrativši se uvježbavanju forhenda, bekenda i ostalih udaraca koje svaki mladi igrač mora usavršiti do najsitnijih detalja.
