Košarkaški klub osoba s invaliditetom Kostrena već je u prvoj sezoni igranja u Prvoj ligi dokazao kako nije „zalutao” u elitno društvo. Baš suprotno, Kostrenjani su iznenadili sve, pa donekle i same sebe, osvojivši na kraju izvrsno treće mjesto.
– Odigrali smo sezonu iznad svih očekivanja. Prije početka natjecanja, kao glavni cilj zacrtali smo barem jednu pobjedu, a evo vidite do kuda smo dogurali. Do te prve pobjede došli smo već u prvom kolu u Slavonskom Brodu i tada smo shvatili da se možemo nositi s većinom ekipa. Vrhunac sezone dogodio se na završnom turniru u Zadru, kada smo u utakmici za treće mjesto prvi put pobijedili Zagreb i osvojili brončanu medalju, kazao je Siniša Kuharić, trener-igrač Kostrene bez čijeg bi angažmana i zaraznog entuzijazma klub teško došao na sadašnju razinu.
– KKOI Kostrena okuplja 15-ak osoba s invaliditetom, no srce ekipe čini osam, devet članova na koje se uvijek može računati, dok ostali nemaju neke natjecateljske ambicije i dolaze kako im odgovara. Osim na rezultate u Prvoj ligi ponosni smo i na važan projekt Baskin, odnosno inkluzivnu košarku namijenjenu osobama s teškoćama.
Iako je sezona tek završila, u Kostreni već gledaju prema jeseni i dostizanju ili prestizanju ovogodišnjeg rezultata.
– Za još bolje rezultate važna je malo konkretnija podrška lokalnih i državnih institucija, jer sve dosadašnje programe realizirali smo s doista minimalnim sredstvima. Moram se zahvaliti svim ljudima koji su od prvoga dana pomagali donacijama te sudjelovali u raznim akcijama. Za bolji plasman ipak je potrebno i neko igračko pojačanje te još bolji pristup treninzima, smatra Kuharić, koji je uz funkciju trenera Kostrene jedno vrijeme obnašao dužnost izbornika hrvatske reprezentacije košarke u kolicima.
– Teško je uopće objasniti koliko je košarka u kolicima popularna i razvijena u nekim zapadnim europskim državama ili SAD-u i Kanadi, najboljim nacijama u našem sportu. Prema statistikama, košarka u kolicima je jedna od najgledanijih parasportskih disciplina što i nije previše čudno, budući da je u igri potrebna velika vještina i brzina koja privlači publiku. Primjerice, u Turskoj postoje četiri lige, a prve dvije su gotovo profesionalne.
Najveću glavobolju Kostrenjanima zadaje nabavka posebno dizajniranih kolica, čija je cijena možda i glavna prepreka većoj masovnosti tog parasporta.
– Njihova cijena kreće se od pet do osam tisuća eura, no polako smo ih uspjeli osigurati svim dugogodišnjim igračima. Imamo i dvoje novih članova, pa trenutno pokušavamo doći do još dva para. Zahvaljujući prijateljima kluba i obiteljima igrača vjerujem da ćemo uspjeti, iako bi voljeli da se to važna stavka u budućnosti institucionalno sustavnije riješi.
Kuharićeva “desna ruka” zove se Loris Čeh, mladi košarkaški trener koji od prvoga dana predstavlja važan “kotačić” u kostrenskom parakošarkaškom stroju.
– Nije mala stvar osvojiti treće mjesto u konkurenciji klubova iz neusporedivo većih sredina poput Zagreba, Splita ili Zadra. Košarka u kolicima za gornji je dio tijela čak zahtjevnija od obične i moraš stvarno biti fizički spreman želiš li igrati na prvoligaškoj razini.
Lukrecija Tomušić, jedna je od košarkašica koja zrači velikom energijom i optimizmom. U klubu je od prvoga dana, odnosno devet sezona koliko u Kostreni postoji košarka u kolicima.
– Još se sjećam dana kada sam nazvala trenera Sinišu i predložila mu da pokušamo organizirati klub. Kada nas je vidio na prvom treningu, stao je i rekao “pa gdje ste vi sve ove godine!” Predano smo trenirali, što nam se posebno vratilo ove sezone. Rezultat koji smo ostvarili motivira nas da iduće prvenstvo budemo još bolji. Ovim putem bih željela pozvati sve osobe s invaliditetom da se uključe u treninge, jer to je izuzetno važno za kvalitetu života. Nije važno kojim će se sportom baviti, važno je da se kreću i održavaju socijalne kontakte, kazala je Lukrecija s kojom se slaže i Dean Nišandžić, Istranin koji već godinama na treninge u Kostrenu dolazi s druge strane Učke.
– Ova sezona bila je iznad svih očekivanja, svaku pobjedu doživjeli smo izuzetno emotivno. Ja sam se i prije nesreće bavio sportom, ne mogu zamisliti život bez sportskih aktivnosti. Sport za mene predstavlja opuštanje, druženje i brojna putovanja. Da se ne bavim sportom, vjerojatno bih većinu vremena provodio u kući, a ovako sam puno aktivniji i zadovoljniji, zaključio je Nišandžić, koji zajedno s ostalim klupskim kolegama jedva čeka novu sezonu, jer od košarke u kolicima se ne živi, ali se za nju živi!
