„Čovik more trkat’ za feraton, more trkat’ jer ga neko’ goni, more trkat’, da prostiš, jer ga je pritisla potriba, ali da neko’ trči, ovako, iz čista mira, e to još svit nije vidija!“ Ovako je u kultnom Velom mistu govorio Strikan, odnosno pokojni Špiro Guberina, komentirajući u seriji čija se radnja odvija u Splitu početkom 20. stoljeća, trčanje svog sugrađanina, maratonca Baće. Teško je i pretpostaviti što bi Strikan rekao na današnje ultramaratonce, ljude „čeličnih pluća“, koji tijekom 12-satne utrke pretrče nevjerojatnih 150 kilometara, i to u tempu u kojem bi većina „običnih smrtnika“ izdržala svega nekoliko minuta.
Takvim ultrašima pripada i Pavle Kruljac, Delničanin s riječkom adresom, sportaš koji je na nedavno održanom državnom prvenstvu u ultramaratonu na 12 sati, s pretrčana 144 kilometra osvojio drugu poziciju.
-Utrka na stadionu Mladosti u Zagrebu krenula je u jutarnjim satima, a ja sam u prvih šest sati trčanja nad kasnijim pobjednikom Zdravkom Jadrijevom stekao prednost od šest kilometara, trčeći po kilometru oko četrdesetak sekundi brže. Na polovici utrke Zdravko je odjednom pojačao, krenuo s tempom od 4:30-4:40 po minuti, što mi je bilo teško pratiti. Nadao sam se da će se „raspasti“ i da neće izdržati do kraja, no to se nije dogodilo, pa je potpuno zasluženo pobijedio.
Kako izdržati takve ekstremne napore u utrci koja traje doslovno čitav dan, pitanje je koje se nameće samo po sebi.
200 kilometara trčanja tjedno
-Samo velikom pripremom, za dobre rezultate u ultramaratonu potrebno je barem 20 sati čistog trčanja tjedno, kaže 35-godišnji trkač. U utrci obično krenem u jednom, za mene ugodnom tempu, a onda polako pojačavam, pokušavajući što duže izdržati u većoj brzini. Bitno je da što više vremena na treningu provedem u ritmu u kojem želim trčati na utrci, kako bi se organizam adaptirao.
Pavle je na natjecanje u Zagreb stigao s obitelji, uz stazu su ga bodrili roditelji, supruga, brat, šogorica…
-Došli su sa mnom i prije starta komentirali „joj, tko će to gledati čitav dan“. No, kada je utrka počela, promijenili su mišljenje. Brat je planirao pogledati početak utrke, a onda otići i vratiti se navečer. Barem pet puta spremao se na odlazak, krenuo pa se vraćao i nikako da ode, toliko mu je bilo zanimljivo. Jer, stalno smo se „lovili“ na stazi, pretjecali, dolazili na čelo utrke pa zatim gubili prednost…
Pa, iako bi čovjek pomislio da je na natjecanje došao „nakljukan“ tko zna kojim super namirnicama, Kruljac je večer prije utrke, zapravo postio.
–Zadnji obrok konzumirao sam dan ranije u poslijepodnevnim satima, i do utrke koja je počela idućeg dana u sedam ujutro, unosio samo tekućinu i elektrolite. To znači da gotovo trideset sati nisam jeo krutu hranu, a ipak sam se tijekom utrke osjećao sjajno.
Omlet s povrćem omiljen obrok
Nije to slučajno, jer Delničanin i inače trenira praznog želuca.
–Navikao sam natašte odraditi jutarnji trening, a za ručak posjeti omlet s povrćem. U tome uživam, i mogao bih pojesti pet omleta dnevno, a da mi ne našteti. Volim obilno večerati, na tanjuru se nađu pašta, riža, meso. Jedem uglavnom istu hranu, pogotovo prije utrka, nema šanse da ću tada probati nešto novo, neprovjereno za moj organizam.
Za utrku u Zagrebu, Pavle se pripremao trčeći oko 200 kilometara tjedno.
-Neki vrhunski treneri zagovaraju trening od najviše 2,5, maksimalno 3 sata, jer po njima, nakon toga, ne događa se nikakav napredak. Osobno smatram da nije tako, jer svaki dio našeg tijela može se i treba što više trenirati. Ja sam prvenstveno trail trkač i volim puno tih „vertikalnih“ trčanja. Primjerice, prošle sam godine proveo oko 150 kilometara trčeći uzbrdicama.
Iako ultramaraton mnogi smatraju ekstremnim sportom, Pavla zasad „zaobilaze“ teže ozljede.
-Ima tu nekih upala i sitnih ozljeda mišića, ali ništa previše ozbiljno. Ipak, nakon težih utrka padne mi imunitet, a najdramatičnije je bilo prošle godine, kada tri dana nisam mogao ustati iz kreveta, i to baš usred priprema za utrku „100 milja Istre“. Napravio sam laboratorijske pretrage koje su pokazale katastrofalne nalaze, trebalo mi je oko mjesec dana da „dođem k sebi“.
U blatu do pasa na državnom prvenstvu
Iako je ultramaraton ciklička tjelesna aktivnost koja u sličnom, jednoličnom tempu traje satima, tijekom utrka dolazi do zanimljivih, ponekad i komičnih situacija.
-Bilo je to na državnom prvenstvu u planinskom trčanju od Ivanca do Novog Marofa koje je okupilo domaću „trkačku kremu“, od Deana Radanca, Kristijana Rubinića, Eldina Hodžića, Andreja Hladnika… Trčalo se na stazi koja vodi preko planine Ivančice na kojoj je uvijek puno blata. I sad, dolazimo do jedne okrijepne stanice, uzimamo napitke, i u tom trenutku ugledamo kolegu Andreja Hladnika u blatu do pasa, kao u „živom pijesku“. Radanac i Rubinić pokušavali su ga izvući van, a mi ostali u čudu smo stali i gledali. Nakon minutu, dvije uspjeli su ga izvući, ali bez tenisica na nogama. Hladnik se potom okrenuo, skočio natrag u blato i rukama izvlačio tenisice, koje su, kad ih je konačno izvukao, bile prepune blata. Nekako ih je očistio, nastavio trčati te na kraju završio peti.
Prije nego je završio u ultraškim i trail vodama, Kruljac je u rodnim Delnicama trenirao skijaško trčanje i biatlon, i to u generaciji olimpijca Jakova Faka.
-Uz skijašku karijeru, već s 20 godina krenuo sam u „trenerske vode“, želeći doprinijeti razvoju zimskih sportova u Delnicama. Imao sam želju, ali nisam znanje, pa sam upisao Kineziološki fakultet u Zagrebu. Krenuo sam s petero djece, a nakon deset godina, na odlasku iz Delnica, bilo ih je preko pedeset. Postavili smo dobre temelje, jer i danas klub izvrsno funkcionira, ima sjajne trenere, stabilne financije te puno zainteresiranih mališana.
Po dolasku u Rijeku, Kruljac je skijaške staze zamijenio fitness dvoranama.
-Na početku nisam bio previše oduševljen takvim, rekreativnim oblikom treninga, no kada sam osjetio elan i volju polaznika te njihovu smirenost i opuštenost, zavolio sam takav oblik rada. Danas sam, uz svoju ultramaratonsku karijeru, specijaliziran za trening cestovnih, planinskih i trail trkača, svih onih koji žele napredovati i postizati što bolje rezultate.
Što bolje rezultate u budućnosti želi postizati i sam Kruljac, a želja mu je, kako ističe, visoki plasman na svjetskim i europskim prvenstvim na 12 i 24 sata.
