„Alkarski” rečeno, Uprava HMNK Rijeke pogodila je točno „u sridu” dovođenjem Viktora Saafa, švedskog reprezentativnog vratara koji je svojim posebnim karakterom, ali i visokim vratarskim kvalitetama u rekordnom roku osvojio simpatije suigrača i navijača. Viktor je mladić izuzetno vedrog duha koji ne skida osmijeh s lica, a kada je stigao na razgovor za klupsku web stranicu pozdravio je na tečnom hrvatskom. Dobar dan, kako ste, rekao je Saaf, odlučan da što brže svlada osnove našeg jezika.
– Pokušavam učiti, ali hrvatski je jako težak jezik. Ima dosta sličnosti s poljskim, što mogu prepoznati jer sam prošlu sezonu branio tamo. Oba jezika su slavenska i imaju sličan korijen, mada mi se poljski čini još i težim. Za sada na hrvatskom znam brojati, pozdraviti, naručiti piće i slične jednostavnije stvari. Nadam se da ću do kraja sezone još bolje pričati i razumjeti jezik, pogotovo ono što se priča u svlačionici, nada se Šveđanin, ustvrdivši kako se u Hrvatskoj govori previše brzo.
– Pokušavam „uhvatiti” što trener Juka govori na treninzima, ali izgubim se već nakon nekoliko sekundi. On priča jako brzo, ali općenito svi govorite puno brže nego Šveđani, otprilike kao Talijani, s osmijehom će Viktor.
Spomenuti Juka, odnosno glavni trener Alen Jukić, dugogodišnji je trener vratara u švedskoj reprezentaciji što je donijelo prve kontakte s Viktorom,„poguravši” ga u odluci da s hladnog sjevera preseli na sunčani Kvarner.
– Preko Juke sam saznao dosta o klubu i velikim ciljevima u budućnosti, što me privuklo i pomoglo da dođem u Rijeku. Jako sam zadovoljan zbog te svoje odluke jer osim odlične momčadi i snažne lige ovdje sam zatekao divan grad, sjajnu klimu i jako dobre ljude, spremne u svakom trenutku pomoći strancima.
Saaf je dobro znao u kakvo malonogometno okruženje dolazi.
– Dolazak u Hrvatsku za mene je predstavljao veliki igrački izazov jer liga je vrlo jaka, neusporedivo jača od švedske. Klubovi su na višoj razini, a igra se kvalitetan i fizički futsal s puno visokih i snažnih igrača. Jako sam zadovoljan ovdje, pa iako kod kuće imam djevojku i obitelj volio bih ostati i pomoći u ostvarenju svih zacrtanih klupskih ciljeva, koji su vrlo uzbudljivi. Svi u klubu, na čelu s predsjednikom Vedranom Frelihom, jako su optimistični i prepuni energije, a to je vrlo poticajno okruženje i odlična podloga za igračko napredovanje.
Za svoje nove suigrače Viktor ima samo riječi hvale.
– Dečki su stvarno odlični, svi do jednoga. Puno su mi pomogli kada sam stigao ovdje, pogotovo kapetan Luka Suton. S mojim vratarskim kolegama također imam odličan odnos. Leon Tomić je dobar dečko i veliki potencijal, a Berko (Carlo Berković, op.a) je iskusan golman i čovjek koji me najviše od svih može nasmijati.
A kad smo kod djevojke, Saafova „flikken” (djevojka na švedskom, op.a) već ga je nekoliko puta posjetila u „gradu na Rječini”.
– Ovo su njezini prvi dolasci u Hrvatsku. Mi Šveđani po zimi baš i nemamo previše sunca, pa ju je klima „na prvu” oduševila. Baš sam nedavno razgovarao s prijateljem iz Švedske koji mi se pohvalio da su u prosincu imali i nekoliko sunčanih sati, a ja sunce vidim gotovo svakoga dana. Uz to, uživam u pogledu na more i povijesne zgrade u centru, a posjetio sam i prekrasnu Opatiju, rekla je „hobotnica s tisuću ruku”, kako nekad na golu izgleda čovjek koji je službeno proglašen najboljim švedskim futsal igračem u 2025. godini.
– Jako mi znači ta nagrada, to je moja zemlja i veliki je ponos biti najbolji u sportu kojim se baviš. Obožavam futsal, već deset godina sam dio te priče, a poput većine ostalih igrača došao sam iz velikog nogometa.
Zanimljivo kako je Saaf i kao nogometaš stajao među vratnicama.
– I u velikom nogometu bio sam na golu, ha, ha, stvarno nisam normalan. Svaka čast nogometu, ali pozicija vratara u futsalu neusporedivo je zanimljivija. Primjerice, u nogometnoj utakmici u 90 minuta najčešće ozbiljno interveniraš dva, tri puta, nekada i manje, a to je u futsalu gdje oko tebe stalno „sijevaju” udarci jednostavno nezamislivo.
I baš taj „famozni” nogomet, Šveđanima je najveća enigma kada se spomene Hrvatska.
– Nije nam jasno kako država od četiri milijuna stanovnika može biti toliko uspješna u nogometu. Znamo da imate veliku tradiciju i da ste prirodno talentirani za loptačke sportove, ali opet je neshvatljivo da u kontinuitetu u najpopularnijem sportu na svijetu osvajate medalje na najvećim natjecanjima.
Bijela jedinica pravi je sportski tip koji obožava futsal, ali nisu mu strani niti ostali sportovi.
– Kao mali igrao sam hokej na ledu, padel, badmington, tenis, stolni tenis, doista obožavam sport. Znam da je kod vas jako popularna košarka, ali to je sport s kojim nisam imao previše doticaja, rekao je Saaf, iznenadivši se na našu primjedbu kako je „igra među obručima” u Hrvatskoj ipak daleko od svojih najboljih dana.
Baš poput svog suigrača Danija i Viktor je dolaskom u Hrvatsku „otkrio” čuvene ćevape.
– Znam da izvorno dolaze iz bosanske kuhinje, ali stvarno im je teško odoljeti. Nedavno su mi u posjetu došli prijatelji iz Švedske i prvoga dana odmah probali ćevape. Toliko su ih zavoljeli da čitavo vrijeme nisu jeli ništa drugo osim njih. Tjedan dana naručivali su ih za ručak i večeru! Razumijem ih, iako sam čuo da je ovaj kraj poznat po odličnim ribljim specijalitetima. Nisam stigao kušati, ali morat ću.
Naša je zemlja među Viktorovim sunarodnjacima jedna od omiljenih destinacija za odmor.
– Nekada je Šveđanima najomiljenija bila Grčka, ali posljednjih godina sve više biraju Hrvatsku. Najviše dolaze u Pulu, Makarsku i Split, ali i druge pretežno priobalne gradove. Meni osobno vaša kultura i običaji nisu nepoznati jer u Švedskoj živi puno Hrvata i ostalih nacija s prostora bivše Jugoslavije, a s mnogima od njih veže me lijepo prijateljstvo.
Lako se sprijateljiti s Viktorom Saafom, dragim i pristojnim mladićem koji uživa u Rijeci i klubu s kojim ima najveće ambicije. I baš kao što je Rijeka vrlo brzo osvojila njegovo srce, i Saaf je već osvojio velike simpatije i poštovanje javnosti i ljudi u klubu. Pa neka ta lijepa ljubavna priča potraje što duže!
Izvor: HMNK Rijeka
