Na nedavno održanoj rekreativnoj manifestaciji „Sportiraj u kvartu“ koju u cilju promocije aktivnog načina života već tradicionalno organizira Mjesni odbor Kozala, sudjelovao je i parasportaš Miroslav Matić. Poznati paraolimpijac mladim je rukometašima Kozale demonstrirao paraboćarsku tehniku i pravila tog zanimljivog sporta. Djeca su upijala svaki njegov pokret, niti neznajući kakva se ljudska i sportska “gromada” nalazi pred njima. Jer nakon što je u tinejdžerskoj dobi nakon prometne nesreće ostao trajno vezan za invalidska kolica, Miroslav nije klonuo duhom.
-Nakon teške povrede vratne kralježnice nisam mogao prihvatiti činjenicu da bespomoćno ležim u krevetu i prekinem aktivan život. Upotrijebio sam sve svoje mentalne mogućnosti i snage, jer fizičkih tada nije bilo, da ogromnom voljom, trudom i energijom uopće uspijem sjesti u kolica.
Nakon te velike životne pobjede Miroslav je krenuo dalje. Kako se prije nesreće bavio borilačkim sportovima treninzi i natjecanja bili su mu u krvi, pa se odlučio vratiti svojoj prvoj ljubavi.
-Dobio sam veliku motivaciju za sport i krenuo s treninzima u Paraatletskom klubu “Srce” iz Rijeke. Počeo sam „gristi“ i svakodnevno vježbati, otvorio mi se jedan sasvim novi svijet. Borio sam se i nakon puno truda i prolivenog znoja uspio doći do reprezentacije i svojih prvih paraolimpijskih igara.
Kao paraatletski reprezentativac, Matić je ostvario izuzetne rezultate.
-U paraatletici sam prisutan već 27 godina, a sudjelovao sam na paraolimpijskim igrama u Ateni 2004., Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine. Imam komplet medalja s europskih prvenstva i svjetskih igara, kao i brojna odličja s državnih natjecanja.
U zrelim životnim i sportskim godinama Miroslav je atletici dodao i boćanje. U svom „fajterskom“ stilu i u novom sportu trudi se ostaviti što dublji trag.
-U godinama sam kada mi je atletika postala prenaporna. U parasportu sam već 27 godina, a posljednjih sedam bavim se paraboćanjem. Iako u svakom sportu postoji adrenalin i želja za pobjedom, boćanje i atletika jako su različiti. U atletici je potrebno dosta brzine, eksplozivnosti i sirove snage, a u boćanju, što si mirniji to si uspješniji.
Miroslavov sportski duh “isklesan” tijekom uspješne paraatletske karijere, „vuče“ ga prema novim ciljevima.
–Imam najviše ciljeve u paraboćanju, a nadam se da ću jednoga dana možda otići i na Paraolimpijske igre. Naravno, ovisit će to o puno stvari, zdravlju, podršci okoline i kvaliteti treninga. Inače, treniram svakog dana, a često odem u Pulu kod mog mentora, prijatelja i najboljeg hrvatskog paraboćara Davora Komara na zajednički trening, ističe Matić.
Sport je ispunio moj život i “obojao” ga svijetlim bojama, kaže Miroslav.
-Uživam u natjecanjima i putovanjima, a kada dođem kući susjedi mi kažu “joj Miro blago tebi, imaš tako teški invaliditet, a putuješ po cijelom svijetu dok mi sjedimo doma”. Baš zato, pozivam sve da daju svoj maksimum, jer dok ne pokušate, ne možete znati gdje su vam granice. Bez obzira na životne okolnosti, nemojte nikada odustati, poručio je ovaj sjajni parasportaš.
